Arhiv tekstova
Teorija i praksa
Odmah nakon rezultata drugog izbornog kruga za predsjednika Srbije, u kojem je pobijedio Boris Tadić, predsjednik Skupštine Srbije Predrag Marković je, kako bi sve bilo u roku, brže-bolje najavio da će raspisati pokrajinske i lokalne izbore za 12. ili vjerojatnije 19. rujna.
Po novom Zakonu gradonačelnici se biraju većinskim izbornim sustavom, to jest direktnim glasovima birača, dok se, pak, vijećnici biraju po proporcionalnom sustavu s lista političkih stranaka koje sudjeluju na izborima. To znači da ćemo glasovati jednim mješovitim sustavom, a građanima je ostavljeno da odgonetaju zašto je to tako!
Većinski izborni sustav je odlika starih i stabilnih demokracija, gdje je najvažnija osobna karizma da bi netko pobijedio u svom izbornom okrugu, a manje značajno kojoj političkoj stranci pripada. To znači da se od gradonačelnika s velikim ovlastima i očekuje da ispunjava volju i političke želje svih građana i mora biti osoba od općeg i najvećeg povjerenja.
Proporcionalni izborni sustav, po kojem će se birati zastupnici Skupštine Vojvodine i svi vijećnici općina u Srbiji uvijek ide na ruku velikim i jakim političkim strankama i koalicijama. A tu je i problem: kako unutar koalicija sačinjenih od više političkih stranaka odrediti koliko će tko imati mandata, osim ako se ne računa prostom matematikom Dohntovog sistema. A tad mali koalicijski partneri mogu ostati i bez ijednog vijećnika ili zastupnika što dakako ne bi bilo u redu, pogotovu kad se radi o malim manjinskim zajednicama ili stranci. Ovi su zato prepušteni borbi za takve koalicijske sporazume koji bi im garantirali broj vijećnika ili zastupnika razmjerno broju glasova koje bi dobili na izborima u Vojvodini odnosno u pojedinim izbornim jedinicama. Znači, korigiranjem čistog Donthovog sistema prostog količnika čija veličina daje i broj zastupnika ili vijećnika. To bi bila prava nova politika pravičnosti prema manjinama za čija puna prava se založio novi predsjednik Srbije u svom inauguracijskom govoru pred svijetom.
Dakako, ukoliko ima previše političkih stranaka koje kandidiraju svoje članove, tada se proporcionalni sustav, via facti pretvara u većinski i gubi svoju bit, koja je, nanovo spomenuto, i kod proporcionalnog sustava odlika starih i stabilnih demokracija, koje imaju nekolicinu velikih stranaka, obično jednu iz centra i po jednu umjereno lijevu i umjereno desnu, i to je sve za izbore.
Kao mlada i nestabilna demokracija, mi nemamo, čast iznimkama, osobe s posebnom karizmom za većinske direktne izbore za gradonačelnika s velikim zakonskim ovlastima i većinski direktni sustav se lako može pretvoriti u stranački izbor najjače stranke ili koalicije.
Jednako tako, zbog usitnjenosti i brojnosti stranaka, proporcionalni Donthov sistem se gotovo sigurno u Vojvodini, a i u Subotici, kao maloj Vojvodini po broju manjina i nacionalnom sastavu stanovništva, pretvara u većinsku borbu između jedne ili dvije stranke protiv jedne ili dvije koalicije, koje će pak teško među sobom izdijeliti mandate. A teorijski, trebalo bi da to budu izbori za jake osobe, opće prihvaćene – za gradonačelnika, a pravični za sve nacionalne manjine pokraj većinskog naroda – za zastupnike Vojvodine i vijećnike svih općina u cijeloj Srbiji.
Nadajmo se da će u praksi biti pronađen nekakav prirodni kompromis za takova rješenja koja će omogućiti izbor prave osobe za gradonačelnika, zastupnike i vijećnike, po dva izborna sustava i, barem po volji većine građana. A to je tada demokracija.
I ne zaboraviti da je bit demokracije u institucijama i proceduri. Uvijek! Kao i da je legalno tada legitimno, kada je u interesu sveukupnog stanovništva države.
Autor je diplomirani pravnik
i odvjetnik iz Subotice
