Arhiv tekstova
Mesiću, ne idi u Beograd!
Njegove poruke podigle su prašinu. U redovitom komentaru za riječki »Novi list« novinar Drago Pilsel poručio je hrvatskome predsjedniku Stjepanu Mesiću da ne ide u Beograd na svečanost inauguracije novog srbijanskog predsjednika Borisa Tadića. Nakon intervjua koji je Tadić dao njemačkom »Der Spiegelu« Pilsel mu, između ostalog, zamjera izjednačavanje Miloševićeve, Tuđmanove i Izetbegovićeve krivice za rat u bivšoj Jugoslaviji, tvrdnju da je Vojislav Koštunica učinio sve kako bi se uhitili ratni zločinci, a posebno zakazivanje inauguracije na dan kada se u Potočarima ukopava još preko tri stotine žrtava. Pilsel kaže da iz Tadićevih izjava progovara neprihvatljiv govor.
Drago Pilsel je jedan od prvih neovisnih novinara u Hrvatskoj, potječe iz ustaške obitelji, odrastao je u Argentini, sudionik u Folklandskom ratu, vratio se devedesetih u Hrvatsku da se bori za istinu. Teolog, suosnivač Helsinškog odbora za ljudska prava u Hrvatskoj, jedan je od najžešćih kritičara HDZ-ovog režima. »Volio bih imati priliku kao novinar intervjuirati gospodina Tadića, da ga osobno pitam i da se razuvjerim da nije on nastavljač politike Vojislava Šešelja. Jednostavno, decibeli tih političkih poruka su preglasni. Ja mislim da, ako itko mora biti glasan, žrtve moraju biti glasne, njima se mora dati riječ. Mislim da poruke g. Tadića ušutkavaju one koji su zaista sad na potezu, a to su, recimo, majke Srebrenice«, rekao je Pilsel za TV B92.
U razgovoru za »Hrvatsku riječ« Pilsel je pojasnio svoje stavove.
4U vašem komentaru riječkom »Novom listu« sugerirali ste predsjedniku Mesiću da nipošto ne dolazi na inauguraciju Borisa Tadića u Beograd. Koji su motivi da napišete takvo što?
Nekoliko je razloga. Najvažniji je da je trebalo pokazati pijetet prema ljudima okupljenima u Srebrenici. Ne znam što je Tadić želio postići time što je svoju inauguraciju stavio na dan na koji se sjećamo genocida u Srebrenici. Svojim nedolaskom u Beograd Mesić je pokazao poštovanje prema srebreničkim žrtvama. Drugi je važan razlog taj što je Tadić izrekao nekoliko neprihvatljivih teza u intervjuu za »Der Spiegel«. U prvom redu to, da su Milošević, Tuđman i Izetbegović podjednako odgovorni za rat. Zatim, da nije bilo kažnjavanja ustaša nakon Drugog svjetskoga rata. A što su bili »marševi smrti« ili tzv. »križni putovi«? U mojoj je obitelji dvoje ustaša ubijeno bez suda, a ne znamo ni gdje im je grob. Slažem se da bi bilo bolje da Pavelić nije kukavički pobjegao ostavivši narod na cjedilu. Ne bi bilo toliko krvi.
4»Na kraju Mesić nije došao. Ispalo je da Vas je poslušao. Političar, i to prvi u zemlji, poslušao je novinara, komentatora – kakvog li izraza demokratičnosti! Je li Hrvatska baš toliko puno ispred Srbije?!« Otprilike ovako je glasio komentar Ljubomira Živkova, kolumnista iz beogradskog tjednika »Vreme«. Kako to komentirate?
Nisam jedini koji je predsjedniku Mesiću poručio da ostane doma, ali sam bio prvi koji je to objavio. Predsjednik i ja imamo srdačan odnos od vremena kada je izašao iz HDZ-a i kada je sudjelovao u nekoliko akcija Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava čiji sam suosnivač. Dakle, ovako ili onako, znamo se jedno desetak godina. Ja ne mislim da je bilo ključno ono što sam napisao – da ne ide u Beograd. To je bilo pitanje zdravog razuma i jasne političke mudrosti. Mesić ima i jedno i drugo i zato je u Beograd poslan naš šef diplomacije.
4Tadiću zamjerate što izjednačava ratnu krivicu Miloševića, Tuđmana i Izetbegovića. Što vam je tu konkretno zasmetalo?
Najkonkretnije mi je zasmetalo izjednačavanje Miloševića i Izetbegovića. Što se Tuđmana tiče, smatram da je zakrvavio ruke u BiH i da je točno to da je BiH pokušao podijeliti s Miloševićem. Stoga, nije mala Tuđmanova krivica, ali je Milošević ipak – otac rata.
4Vaša tvrdnja u komentaru, da je Tadić na neki način nasljednik politike Vojislava Šešelja, pomalo čudi. Kako to da shvate Hrvati u Vojvodini koji su Borisu Tadiću, vjerojatno bez iznimke, pružili podrsku?
Nisam rekao da Tadić nije bolji od Nikolića. Prepoznajem i ja stanovitu proeuropsku orijentaciju novoga predsjednika. Ali je Tadić poručio Albancima na Kosovu ono isto što im poručuju Šešeljevi radikali: da neće biti neovisni. To je blesavo. Albanci su ujedinjeni kao beton i nema te snage koja će ih natjerati da odustanu od svoje, kakve god da bude, administracije. Oni kažu: nikad više pod Srbima i nikada više u Srbiji.
4Dosta polemike izazvalo je i podudaranje datuma inauguracije novog predsjednika Srbije s komemoracijom u Srebrenici. Tadić je rekao da nije on isplanirao datum, a kao argument da suosjeća, i uz ispriku, rekao je da su istoga dana ustaše ubile njegovog djeda. Dovoljan argument ili povod za novu kritiku ili komentar?
To da su mu ustaše ubile djeda, nema nikakve veze s njegovom moralnom odgovornošću za stradanje Bošnjaka jer su Srebreničani bili napadnuti od bosanskih Srba, ali i od vojske iz Srbije. Ako predsjednik ne može odrediti datum ustoličenja, onda je to razlog više da predsjednik Mesić sačuva dostojanstvo institucije predsjednika RH i da se ne spušta na njemu neprihvatljivu razinu jer, inače, sugovornik Mesića nije Tadić već predsjednik SiCG Marović.
4»Vrijeme je da žrtve dobiju riječ…«, jedna je od stvari, vrlo bitnih, u vašem komentaru. Kada će se to desiti? Može li se konačno čuti kompletna istina?
Radio i TV B92 već duže vrijeme nešto pokušavaju u vezi tog pitanja. Trebaju nam komisije za istinu i pomirenje po uzoru na one u Južnoj Africi, Čileu i Argentini. Povjesničari moraju napisati povijest, ali psiholozi, sociolozi i duhovnici, kao i novinari, moraju se potruditi u centar pažnje dovesti žrtve rata.
