Arhiv tekstova
Baština za budućnost
U organizaciji Hrvatske karmelske provincije sv. o. Josipa i Instituta za kršćansku duhovnost KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, organiziran je Međunarodni znanstveni simpozij »Baština za budućnost« prigodom 100. obljetnice Karmela u Somboru (1904. -2004.).
Ovaj simpozij održan je u Hrvatskom domu u Somboru, 13. i 14. srpnja.
POVIJEST KARMELSKOG SAMOSTANA: Karmelićanski samostan u Somboru slavi svoju stotu obljetnicu osnutka i djelovanja. Kamen temeljac Karmelićanskog samostana u Somboru postavljen je 4. srpnja 1904. godine. Dvadesetog kolovoza 1904. kanonski je ustanovljena zajednica karmelićana u Somboru, a 14. svibnja 1905. godine, samostan je bio sagrađen, useljen i uspostavljena je klauzura pod zaštitom sv. Josipa. U njemu je počelo živjeti pet redovnika: Mađar provincijal i vikar, poglavar samostana u Somboru, otac Stjepan od svete Terezije Šoš, Austrijanac za njemački jezik otac Apulinar od sv. Josipa, Hrvat, za hrvatski jezik otac Gerard Tomo Stantić od svetoga Stjepana kralja i još dva časna brata, ne svećenika, Mađar brat Matija od uznesenja Marijina. On je kuhao i kasnije je bio sakristan, a drugi koji je govorio hrvatskim jezikom brat Josip od Blažene Djevice Marije, bio je vratar. To su prvih pet karmelićana, koji su počeli živjeti u novoosnovanom karmelićanskom samostanu. U jesen 1905. godine samostan se povećava i zajednica broji već petnaest redovnika. Od 1905. do 1925. godine u karmelićanskom samostanu u Somboru djeluje Filozofsko i teološko učilište karmelićanskih bogoslova koji se tu osposobljavaju za svećenički red i svoj pastoral na području gdje ih poslušnost bude poslala. Tako je bilo do 1925. godine, kada zbog granice i ratnih prilika prestaje Filozofsko-teološko učilište, ali tada Somborac, Hrvat, pater Ambrozije Bašić od Uznesenja Marijina na nebo, osniva prvo dječačko sjemenište za sedamnaest đaka Hrvata i drugih narodnosti koji se kao dječaci okupljaju u samostanu, tu žive, a idu u vanjsku, gradsku gimnaziju u Somboru. Žive u samostanu, mole, studiraju i opredjeljuju se za Karmel i to je bilo proročansko, vidovito djelovanje oca Ambrozija, koji je to unaprijed vidio i stvorio da se Karmelićanska provincija počela razvijati mladim podmlatkom. Drugi svjetski rat je to pomeo, ali karmelićani u Somboru su imali sjemeništarce koji su postali bogoslovi na svjetskim učilištima, gdje su se osposobljavali za Filozofsko-teološki fakultet i tada su se vraćali nakon drugog svjetskog rata, ponovno u Sombor. Godine 1958. s prvih pet redovnika i deset sjemeništaraca odlaze iz Sombora u Zagreb gdje se ustanovljuje u Remetama novi samostan a kasnije taj samostan postaje sjedište provincije koji se sada zove Hrvatska karmelska provincija sv. Oca Josipa sa sjedištem u Zagrebu. Ovog trenutka Hrvatska karmelska provincija broji samostane: Sombor, Zagreb-Remete, Split-Kamen Šine, Krk, Buško blato u Bosni i Hercegovini i samostan u Sofiji u Bugarskoj.
»S ovih prostora imamo dosta redovnika koji su tu rođeni, a postali su karmelićani. Za sada imamo devet živih karmelićana iz Bačke i Banata. Osim toga imamo tri klauzurne redovnice karmelićanke iz Bačke, to su s. Lidija Bakula, koja je karmelićanka u Karmelu Kloštor Ivanić u Hrvatskoj s. Ljilja iz Sonte koja je karmelićanka u Đakovačkoj Breznici i s. Marta koja je rodom iz Sombora, a sada je u Karmelu u Pečuhu. Imamo i sjemeništaraca i mladića koji se i sada interesiraju za nas, žele biti karmelićani i to je naša budućnost. Zato je i naslov ovog simpozija ‘Baština za budućnost’«, kaže za Hrvatsku riječ, mr. otac Mato Miloš iz Karmelićanskog samostana u Somboru.
Kao i na samom početku i sada u Karmelićanskom samostanu u Somboru ima pet karmelićana. Kako nam je rekao o. Mato Miloš provincija planira samostan u Somboru restrukturirati kako bi tu možda ponovno nastao novicijat i vratili se mladi karmelićani. Karmel djeluje ovdje sa svojom mogućnošću duhovnih vježbi za mlade, za odrasle, laike, redovnike, redovnice, svećenike gdje imaju tako uređen samostan da su u mogućnosti primiti sedam osoba u isto vrijeme. Imaju sve propratne objekte kao što je vlastita kapela, vlastita dvorana s knjižnicom. Imaju i prekrasan vrt gdje se može zaista odmarati.
PREDAVANJA: Nakon otvaranja skupa i pozdravnih riječi dr. sc. Ivana Karlića, o somborskom Karmelu i njemačkoj narodnosti, na njemačkom jeziku je govorio župnik iz Apatina i Odžaka vlč. Jakob Pfeifer. O somborskom Karmelu i mađarskoj narodnosti govorio je o. Bernardin Viszmeg iz Sombora, a o hrvatskoj narodnosti dr. Andrija Kopilović iz Subotice.
Tijekom drugog dana simpozija održana su brojna predavanja tijekom cijeloga dana. Na temu – Povijest nastanka Karmela u Somboru govorio je dr. Ante Sekulić iz Zagreba, o proslavama Gospe Karmelske u Somboru o. Vjernceslav Mihtec također iz Zagreba, a o somborskom Karmelu u dokumentima Generalne kurije u Rimu do 1922. godine govorio je mr. Zdenko Križić iz Rima. Pastoralno djelovanje karmelićana u Somboru bila je druga tema dr. Ante Sekulića. O statistici somborskog Karmela je govorio mr. Dario Tokić iz Zagreba, a o arhitekturi i slikarstvu Karmelske crkve i samostanu izlagao je mr. Bela Duranci. O glazbenom fundusu i kulturološkim događanjima govorio je dr. Đurka Tabori, o knjižnici somborskog Karmela mons. Stjepan Beretić, o značajnim likovima somborskog Karmela izlagao je mr. Mato Miloš. Na temu Karmelski Treći red u Somboru i bratovština sv. Škapulara izlagao je dr. Gábor Barana iz Budimpešte. Molitvenik »Radost duše« u svom vremenu i prostoru, bila je tema koju je obradio dr. sc. Vladimir Dugalić iz Đakova. Na temu, Sluga Božji otac Tomo Gerard Stantić govorio je predavač iz Zagreba dr. Franjo Podgorelec, o zajedničkom obilježjima i specifičnim naglascima duhovnosti istočnokršćanskog monaštva i karmelske duhovnosti govorio je episkop dr. Irinej Bulović, a o ekumensko-dijaloškoj dimenziji Karmela u Somboru govorio je dr. Jure Zečević iz Zagreba. Posljednje predavanje bilo je na temu Aktualna situacija i duhovno-pastoralne perspektive, o čemu je govorio dr. Jakov Mamić iz Zagreba.
