Arhiv tekstova

Pred  sam kraj prošle godine u »Služ-benom glasniku« Republike Srbije br. 91, od 27.12.2002., objavljen je »paket« uredbi o korištenju poticajnih sredstava u poljoprivredi.

Za podizanje zasada vinove loze odobreno je 100.000 dinara po hektaru, a uredbom je propisano u kojim vino-gradarskim reonima i za koje sorte loze se odobravaju sredstva, dok je najmanja površina u ovom programu 0,3 hektara.

Za podizanje zasada šljiva odobrava se 40.000 dinara po hektaru za pojedine sorte šljiva i za neka područja, ali samo za površine veće od 0,5 hektara i s najmanje 400 stabala po hektaru. Što se šljiva tiče postoji još jedan uvjet, a to je da se radi o sadnicama bez virusnih oboljenja. Zbog toga je uputno sadnice kupovati u onim registriranim rasadnicima koji mogu na osnovu posebnih pretraga potvrditi odsustvo virusnih oboljenja.

Za proizvodnju soje odobrava se 4.000 dinara po hektaru, za najmanji ostvareni prinos od 2,2 tone po hektaru.

Proizvodnjom suncokreta također se može steći premija od 4.000 dinara po hektaru, ukoliko je najmanji ostvareni prinos 2 tone po hektaru. Premija za proizvodnju suncokreta ostvaruje se preko uljara.

Za proizvodnju duhana u listu odobrava se premija od 40.000 dinara po hektaru.

Proizvodnjom šećerne repe može se ostvariti premija u visini 12.300 dinara po hektaru, ukoliko je prinos najmanje 38 tona po hektaru. Ove premije se ostvaruju preko određenih šećerana.

U »Službenom glasniku« objavljene su i druge uredbe koje su u svezi s poljoprivredom. To je Uredba o utvrđivanju programa rada na zaštiti, korištenju i uređenju poljoprivrednog zemljišta u ovoj godini i program izvođenja radova u svezi s time. Nadalje, objavljena je i Uredba o korište-nju sredstava za kalcifikaciju, Uredba o utvrđivanju programa razvoja i unapređe-nja stočarstva te program provođenja ovih uredbi, zatim Uredba o regresu za priplodnu stoku i premije za mlijeko i Uredba o korištenju sredstava za proširenje posjeda.

Predviđeno je da se, ukoliko kupac udovoljava propisanim uvjetima, omogući bespovratno dobivanje jedne trećine vrijednosti kupljenog poljoprivrednog zemljišta.

Međutim, iako je i do sada bilo raznih poticaja i premija, smatram da se iz ove grupe propisa može zaključiti, ili barem naslutiti, dugoročnija agrarna politika vlade. Smatram da je cilj ovih mjera postupno prilagođavanje našeg agrara uvjetima poljoprivredne proizvodnje u Europskoj uniji.

Bez obzira na to hoćemo li se i kada priključiti EU, moramo se privikavati na odnose u proizvodnji i prometu roba koje nameće tržišno gospodarstvo. Jer, opredje-ljenje za tržišno gospodarstvo u našem društvu, čini mi se, nije upitno.

U tržišnoj privredi je proizvod, roba, samo ono što se može prodati, naravno kada se roba plati. Ako dođe do veće ponude od potražnje, cijene padaju ispod pune cijene koštanja proizvoda i proizvođač gubi. Danas treba znanja i mudrosti i odabrati onu vrstu proizvodnje koja će dugoročno imati prođu na tržištu. Prošla su ona vremena, kada je problem proizvođača bio samo proizvodnja, kada je država bila dužna sve otkupiti.

Zbog specifične društvene uloge poljoprivrede država mora imati dugoročnu strategiju njenog razvitka. Pitanje opstanka ili pada vlade ovisi o tome koliko učinkovito koristi razne instrumente u realizaciji usvojene strategije.

Jedan od nezaobilaznih činitelja u provođenju agrarne politike je seljak, privatni proizvođač. Nakon provođenja privatizacije, koja je u tijeku, privatni sektor će u poljoprivredi još više prevladati nad društvenim i državnim. Na njega se neće moći izravno utjecati političkim pritiscima kao što se to moglo do sada na velike kombinate u poljoprivredi i prehrambenoj industriji. Ostaje, dakle, privatni pro-izvođač kao glavni partner državi.

Ovakav, neorganizirani seljak, proizvodi robu svaki na svoj način. Provodi gnojidbu, zaštitu bilja,  domaćih životinja i druge tehnološke postupke kako najbolje zna i umije. Ukoliko malo karikiramo sliku, dobivamo toliko iste vrste robe raznih kvaliteta koliko je proizvođača. A u tržišnoj privredi konkurentna je ona roba koja dolazi na tržište u velikim količinama, iste kvalitete, proizvedena istom tehnologijom, čiju kvalitetu i zdravstvenu ispravnost garantira mjerodavna ustanova. Reći ćete – to je teško postići u poljoprivredi. Teško je - nama u tranzicijskim zemljama - ali je moguće. Nema nam druge. U zemljama s razvijenom tržišnom privredom to se postiže udruživanjem poljoprivrednih proiz-vođača određenog proizvoda.