Arhiv tekstova
Kako, molim?
SVI JUNACI…
Osjećam se krajnje neprijatno. Mi konačno moramo prestati da razmišljamo u kategorijama »vi« i »oni« i iskoračiti iz tog nacionalnog šinjela. Ne može se netko, samo zato što je nacionalna manjina, baviti samo određenim pitanjima. Ne mogu ja ili netko drugi, samo zato što sam pripadnik manjine, biti određen da se bavim samo pitanjima manjina. Puna integracija manjina je moguća samo njihovim uključivanjem u sve poslove i pitanja zemlje. Mi, nažalost, još živimo u etničkim vremenima. Ako bih sada ja rekao da se hoću prihvatiti mjesta predsjednika Vijeća (za suradnju s Haagom), onda bi vjerojatno osamdeset posto ljudi reklo: »Pa da, on je Bošnjak i on jedva čeka da izručuje srpske heroje Haškom tribunalu«. Svojevremeno sam preuzeo odgovornost da potpisujem rješenja o izručenju, iako to nije trebalo biti u nadležnosti ovog ministarstva, ali je nekakvim čudnim političkim kombinacijama došlo do toga. Mislim da je to jasan signal spremnosti da prihvatim odgovornost, ali ne mogu prihvatiti svu odgovornost. Rasim Ljajić, ministar za ljudska i manjinska prava SiCG, podgorički Monitor, 16. srpnja
ŠEŠELJOLIKI ARKANOIDI
Srbin koji putuje u inozemstvo bavi se intenzivnim diplomatskim radom na dobivanju podrške svom narodu, Srbin koji voli druge narode, koji govori više stranih jezika, koji je prijatelj s moćnicima svjetskih sila, koji im nosi darove i prima ih sa zahvalnošću, Srbin koji je učen, koji ne prestaje čitati i koji piše debele poučne knjige, Srbin koji je u svakoj prigodi protiv rata i ubijanja među ljudima… Za svakog pijanog svata koji povraća baljezgajući uz arapsku muziku prepjevanu na loš materinji, ovo gore je opis, u najmanju ruku, sumnjivog Srbina, onoga koji bi prije glasovao za ove »žute izdajice« nego za našeg junačinu vojvodu Kurtu s buzdovanom uvijek spremnim polomiti neku kameru. Strašna tragedija srpskih junačina iz suvremenog mita o našim bitkama i porazima je, da je to jedan moguć opis Svetog Save Srpskog.
Bez obzira na sve materijalne gubitke, najstrašnije je poražen onaj koji izgubi bitku na simboličkom planu. Oni koji su svojim kukavičlukom, da stanu na crtu protiv oružja kojim su napadnuti, učinili da Srbi dožive genocid u mitološkim desetercima suvremenog globalnog posijela, takvi izdajnici bi se trebali kao Juda objesiti, a ne optuživati današnje Obiliće za izdaju. Zato sam i ja radikalan kao i Njegoš te podržavam istragu izdajica. Naravoučenije je međutim – u borbi s civilizacijom koja nas je napala ovom prigodom, poturice i Brankovići su šešeljoliki arkanoidi s toljagama, a Obilići su Kanda Kodža i Nebojša. Al’ to ne razumije bar milijun i četiristo tisuća Srba. Milutin Petrović, Blic news, 14. srpnja
PROBLEM POSTOJI
Mislim da je splet razloga doveo do postupne eskalacije međunacionalnih incidenata. To je zabrinjavajući proces, ali nije nešto što se ne može ispraviti, naročito ako se ima u vidu, da je demokratska opcija pobijedila na nedavnim predsjedničkim izborima u Srbiji. Međutim, incidenti koji se dešavaju ukazuju da problem u međunacionalnim odnosima u Vojvodini postoji, a takvim pojavama doprinijeli su brojni razlozi, kao što su zastoj u provođenju reformi, rast nezaposlenosti, ali i naslijeđe politike Miloševićevog režima i frustracije povodom zbivanja na Kosovu, među kojima su i posljednji događaji iz ožujka u toj pokrajini.
Pokraj tog, rastu međunacionalnih tenzija doprinijelo je i jačanje desnice na prosinačkim parlamentarnim izborima i smanjenje utjecaja reformskih snaga, ali i neefikasan rad organa krivičnog gonjenja. Svakako je da su određeni negativan utjecaj imale i političke stranke svojim neodgovornim izjavama poput onih, kojima se ukazuje na opasnost od mađarizacije Vojvodine, što izaziva revolt među građanima. Tamás Korhecz, pokrajinski tajnik za upravu, propise i nacionalne manjine, Dnevnik, 18. srpnja
TEŠKO BREME ZASTUPNIČKO
Kada imate suprugu i djecu, ne želite isključivati telefon. Pokušao sam smanjiti dug i manje koris-tim fiksni telefon, ali nije uspjelo. Sad ne znam što ću raditi, ali nekako ću nadoknaditi dug. U najboljem slučaju, zastupnička plaća mjesečno iziđe na 38.000 dinara. Plaća je 25.000 i uz dva paušala dođe do 38.000 dinara, a to nije dovoljno jer zastupnici imaju mnogo veće izdatke nego ostali građani, a plaće nisu dovoljne da ih pokriju. I drugi zastupnici imaju slične probleme, ali, eto, baš sam ja »isplivao«. Aleksandar Vučić, visoki dužnosnik SRS-a, kojemu je Telekom Srbije oduzeo kućni telefonski broj zbog neizmirenog telefonskog računa u iznosu od 150.758 dinara, koji nije platio od siječnja 2003. godine, Blic, 16. srpnja
