Arhiv tekstova
I u pustinji se čula tambura
Subotički tamburaški orkestar je u razdoblju od 30. lipnja pa sve do 13. srpnja bio na turneji po Izraelu. To je bio uzvrat na gostovanje mandolinskog orkestra iz Beer-Sheve koji je upravo u ovo vrijeme prošle godine održao koncerte kako u Subotici, tako i po Vojvodini te Republici Hrvatskoj.
Glavni »krivac«, koji je upoznao Subotički tamburaški orkestar s mandolinskim orkestrom je Dušan Mihalek, Novosađanin, koji već trinaest godina živi u Izraelu i koji je želio izraelskoj publici, koja ima istančan ukus, prikazati što je to tambura, kako ona zvuči u orkestru, koji još instrumenti čine taj orkestar i upoznati ih s tim plemenitim zvukom.
Grad u kojem smo bili smješteni je Beer-Sheva. To je moderan grad na jugu Izraela i predstavlja glavni grad pustinje Negev. Tamo vlada prava pustinjska klima, ali su stanovnici, zahvaljujući vodoma, suncu, svojoj marljivosti i znanosti pretvorili nekadašnju pustinju u cvjetne vrtove, plantaže voća i povrća te u nepregledne njive na kojima uspijeva sve – od žitarica do pamuka.
KONCERT ZA PAMĆENJE: Prvi koncert je bio upravo u gradu domaćina, u njihovom muzičkom konzervatoriju. Koncert je bio vrlo uspješan, a publika je Subotički tamburaški orkestar sjajno prihvatila.
Djela koja smo izvodili bila su – od poznatih vojvođanskim pjesama, kola, do transkripcija klasičnih djela, te djela pisana posebno od strane dirigenta Zorana Mulića. Sljedeći koncert održan je u najznačajnijoj koncertnoj dvorani u Tel Avivu, gdje je bilo prisutno preko 700 slušatelja. Publika je soliste i orkestar četiri puta vratila na bis.
Kritike govore da se telavivski koncert pretvorio u pravi trijumf Subotičkog tamburaškog orkestra. Naš nastup u glavnoj jeruzalemskoj dvorani – Teatar Jerusalim nadmašio je sva očekivanja.
Koncert u Jeruzalemu izravno je pronošen preko radija »Glas glazbe« te ga je pratilo oko milijun slušatelja.
»Ovdje su nastupali Zubin Mehta i izraelska filharmonija, jeruzalemski simfonijski orkestar, Prlman, Cukerman, Barenboim, a gostovali su i Ajzak Stern, Ivo Pogorelić... Organizirala sam oko tisuću koncerata, no, ne pamtim da je ikada bilo toliko publike kao na koncertu Subotičkog tamburaškog orkestra, 750 popunjenih mjesta u dvorani, a morali smo ozvučiti i foaje, gdje je koncert slušalo još 300 posjetitelja, niti da je ikada u publici vladala takva euforija«, rekla je nakon koncerta urednica radio programa »Kol Hamusika« (Glas glazbe) Israel Broadcasting Authority Hajute Dvir.
Najslušaniji izraelski radio o održanom koncertu kaže: »Njihov zvuk je jednostavno divan! Zvijezda večeri nedvosmisleno je primaš orkestra Stipan Jaramazović, koji na tananom instrumentu, primi, svira visoke tonove. Ono što on uspijeva izvući iz tog instrumenta specifičnom tehnikom trzanja je gotovo nevjerojatno. Pjevač Milan Prunić podigao je na noge publiku u dvorani izvodeći splet pjesama iz Vojvodine…«
Naravno, ništa manje ljepši nisu bili ni ostali nastupi, a ukupno smo ih imali sedam. Čak smo imali jedan nastup više nego što je po planu bilo predviđeno, jer je zaista vladala velika zainteresiranost Izraelaca da nas čuju i vide. Koncerti su bili izvođeni od juga, pa sve do sjevera Izraela.
IZLETI ZA DUŠU: Osim koncerata, naši su nam domaćini organizirali predivne izlete. Obilazili smo Be’er – Shevu, upoznali se s poviješću tog grada, vidjeli prekrasan mediteranski grad Tel Aviv, a u okrivu njega i antički dio grada Jaffa u kojem je apostol Petar uskrisio djevojku Tabitu – »košutu«.
Ipak, najljepši izlet za nas vjernike bio je Jeruzalem.
Imali smo prigodu vidjeti Jeruzalem noću – a taj se dojam ne zaboravlja. Na Maslinskoj gori, nešto niže, nalazi se Getsemanski maslinik. Tamo smo vidjeli najstarije masline, stare dvije tisuće godina, iz vremena kada je Isus živio. Sišli smo dolje i ušli u Jeruzalem i to na Stjepanova vrata. Muslimani ih zovu Lavlja vrata. Pogled nam se zaustavio na Crkvi sv. Ane, a posjetili smo i crkvicu posvećenu uspomeni rođenja Blažene Djevice Marije.
Obišli smo i mjesto gdje je u Isusovo doba stajala tvrđava Marka Antonija, gdje je započeo njegov križni put. Vidjeli smo kapelu bičevanja i osude, i pribrani nastavili putem križa. Ovu ulicu drže Arapi, sve je prepuno njihovih dućana, koji na svakom koraku zaustavljaju i nude svoju robu. Bili smo i na Kalvariji, mjestu gdje je Isus visio na križu, te ušli u svetu baziliku koja u sebi krije grob Isusov i mjesto smrti Isusove. Ljubili smo kamen na kojem je bilo položeno mrtvo tijelo Isusovo.
OBIČAJI I TRADICIJE: Nakon koncerta imali smo prigodu otići i do Zida plača. Zanimljivo je da postoji odjeljak za žene i muškarce. Žene moraju imati pokrivene glave i nakon molitve nitko ne smije okrenuti leđa zidu, nego pobožno, hodajući unazad, napustiti mjesto.
Još jedan lijep izlet je bio odlazak u Nazaret, gdje smo vidjeli crkvu u kojoj je anđeo Gabrijel navijestio Mariji da će roditi po Duhu Svetom. Lijepo je bilo vidjeti i Galilejsko jezero, baciti pogled na brdo Tabor, te se spustiti do izvorišta rijeke Jordan koja je prepuna riba. Vidjeli smo pravu oazu i kupali se u Mrtvom moru, najvećoj depresiji na svijetu, koja se nalazi na 400 m ispod nadmorske visine.
Bilo je lijepo iskustvo živjeti dva tjedna u pravim židovskim obiteljima, te tako upoznati njihov način života, običaje, probati njihove specijalitete.
Imala sam sreću boraviti kod religioznih Židova. Oni imaju suvremen način života, i ne razlikuju se od ostalih, osim po činjenici da otac i sinovi obvezno nose kapice na glavi, a žene su u suknjama.
Petak je kod njih dan pripreme za shabat – dan kada Židovi ne rade. Žena priprema hranu za svečanu večeru. Kada zađe sunce, muškarci odlaze u Singogu i po povratku cijela obitelj na okupu večera.
Prvo se pjevaju molitve, nakon toga se šuti. Večera je svečana i prava je gozba. Svi se pozdravljaju Shabat Shalom. Subotom ne rade ništa. Naši domaćini nisu čak ni vozili auto. Ako zvoni telefon, ne dižu slušalicu. Kada prođe shabat, život se nastavi ustaljenim tijekom, a radni im je dan nedjelja.
Značajno je spomenuti da smo imali i prijame u veleposlanstvima Srbije i Crne Gore i Republike Hrvatske. Naša publika poznaje naš repertoar, pa čitateljima neće biti teško zamisliti zašto je Subotički tamburaški orkestar imao tako zapaženu i uspješnu turneju po Izraelu.
