Arhiv tekstova
Zajedništvo kao prioritet
U Jastrebarskom je 24. srpnja održana svečanost u povodu obilježavanja 125. obljetnice rođenja znamenitog hrvatskog političara, predsjednika Hrvatske seljačke stranke dr. Vladka Mačeka. Na svečanoj akademiji u Gradskoj vijećnici, uz nazočnost mnogih uglednika, članova HSS-a, te mnogobrojnih gostiju, o djelu Vladka Mačeka govorio je predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić, saborski zastupnik.
Nakon svečanosti u Vijećnici, položeni su vijenci pokraj biste Vladka Mačeka, u centru grada, a na koncu, dodijeljeno je i vatrogasno vozilo lokalnom DVD-u »Pleševica«.
To je bila i prigoda za kraći razgovor sa saborskim zastupnikom, bivšim predsjednikom Hrvatskog sabora i aktualnim predsjednikom HSS-a Zlatkom Tomčićem, čija stranka ima pravni i politički kontinuitet od 22. prosinca 1904. godine, a cijele ove godine ima organiziran bogat program proslave.
4Budući da hrvatski narod u Srijemu po prvi puta u svojoj povijesti nije u istoj državi s većinom Hrvata, kakve su programske odrednice HSS-a po tom pitanju, odnosno kako danas gledate na vojvođanske Hrvate?
Vi znate da sam, i kao predsjednik Hrvatskog sabora i kao saborski zastupnik, evo, u trećem mandatu, uvijek pokušavao osigurati maksimum na kvalitetnijoj suradnji domovinske Hrvatske, autohtonih Hrvata u trećim zemljama, ali i hrvatske dijaspore. I odmah da kažem: Hrvati u Srijemu, Bačkoj i Banatu nisu dijaspora! Oni su Hrvati, autohtoni i autentični, i prije svega, to je njihova domovina, koja je, eto, igrom povijesnih okolnosti, ovog momenta izvan granica Republike Hrvatske. No, obzirom na politička događanja koja su u tijeku, tu mislim na europske integracije, svi ćemo mi vrlo brzo živjeti u Europi bez granica. Zato je to šansa za sve Hrvate koji žive u Europi, da uskoro doista i žive u jednoj državi, da budu potpuno integrirani, da komuniciraju bez ikakvih zapreka, ne samo kao osobe, nego i kao pravne osobe, da i ljudi, i ideje, i kapital imaju maksimalnu prohodnost imaginarnih granica koje će u budućnosti postojati.
Do sada to nije bilo lako, pa čak ni hrvatska vlast, usuđujem se reći, nije imala sluha za suradnju s Hrvatima u europskim zemljama. Posljedica je to činjenice da su vlasti u RH bile okrenute ka velikoj hrvatskoj dijaspori u Americi, Kanadi, Australiji i Novom Zelandu. Time je učinjena velika nepravda prema Hrvatima u Europi, vojvođanskim, mađarskim, austrijskim ili rumunjskim, odnosno svim Hrvatima koji žive tamo gdje su rođeni. Mislim da se situacija sada popravlja, kako u Republici Hrvatskoj, tako i u zemljama u kojima ti Hrvati žive. Moram reći da mi je veliko zadovoljstvo što postoji »Hrvatska riječ«, za sada jedini tjednik na hrvatskom jeziku u SiCG. Vjerujem da će se to proširiti i na druge medije, radio i TV postaje. Vjerujem da će se i određene nesuglasice među vojvođanskim Hrvatima, o kojima dosta znam, ubrzo izbrisati, te da će se stvoriti jedinstveni nacionalni korpus koji će i u političkom smislu utjecati na događanja u SiCG. Ovog momenta, najvažnije je da se, u smislu razmjena političkih ideja, ali i u materijalnom smislu, izravno pomognu razne djelatnosti hrvatske zajednice u Vojvodini, od očuvanja kulturne baštine, obrazovanja, izdavačke ili neke druge djelatnosti. U tom smislu, u Hrvatskoj je bitno promijenjena klima.
Dijaspora je klasični pojam iseljavanja, za nekoga tko je vlastitu sreću potražio u nekoj drugoj domovini. Vojvođanski Hrvati, bez obzira da li su to Bunjevci, Šokci ili Srijemci, oni su uvijek – Hrvati iz Vojvodine, koji su na svojoj djedovini i pradjedovini uvijek bili i ostali. Moja je osobna sreća što sam Hrvat iz Vojvodine, iz Srijema, što su moji korijeni duboko ostali usađeni u mjesto koje se u rimsko doba nazivalo Sirmium, a danas, u mom jeziku, Srijemska Mitrovica. Osjećam da je sva pozitivna energija usmjerena na integraciji Hrvata s obje strane granice.
4Koliko ste u mogućnosti, kao saborski zastupnik i jedan od najistaknutijih političara u Hrvatskoj, utjecati na Sabor i druga tijela u RH kako bi pomoć vojvođanskim Hrvatima bila čim učinkovitija?
Budimo objektivni: mala je mogućnost u današnje vrijeme. Iz vremena kada sam bio predsjednik Sabora i potječu mnoge inicijative glede boljih veza domovinske Hrvatske i Hrvata u trećim zemljama. Danas, na žalost, imamo situaciju da svi prijedlozi i odluke koje se donose u Saboru ovise o samo jednoj stranci, o HDZ-u.
4Na koncu, što imate za poručiti Hrvatima u Srijemu, Bačkoj i Banatu, čitateljima »Hrvatske riječi«?
Puno puta sam, odlazeći u Suboticu i Mitrovicu, komunicirajući sa političarima iz hrvatskih i ostalih stranaka, apelirao samo jednu stvar: graditi skladne odnose između različitih nacija, a naročito kada je u pitanju manjinski narod, vrlo je teška i kompleksna stvar. Mi, vojvođanski Hrvati to vrlo dobro znamo. Mi pamtimo vremena neposredno nakon II. svjetskog rata, pamtimo vremena nakon ‘90-ih, kada su bile prisutne izuzetno velike turbulencije i na području SiCG, i na području Hrvatske, kada je u Hrvatskoj plamsao Domovinski rat, kada je bilo prisutno i dragovoljno i nedragovoljno preseljavanje i etnička čišće-nja na ovim prostorima. Svi se mi sjećamo prisilnih iseljavanja iz Slankamena, Hrtkovaca, Kukujevaca i drugih srijemskih mjesta. Svi mi znamo i za potpisivanje raznih ugovora o kupoprodaji ili zamjeni kuća. Na taj način je vođena politika trajnog »rješavanja« Hrvata u Bačkoj, Banatu, a naročito Srijemu. Na svu sreću, nisu svi podlegli pritiscima, prije svih srpskih radikala. Moja poruka ovog momenta je: oni koji su ostali, neka čuvaju ono što imaju; oni koji su otišli, neka se pokušaju vratiti, oni koji nikada nisu svoju djedovinu prodali ili zamijenili, neka pokušaju ponovno doći u njen posjed, oni koji su počeli mrziti, neka se oslobode mržnje, oni koji su bili tolerantni, neka i dalje budu tolerantni. Ali, ono što je najvažnije: neka svi Hrvati budu zajedno.
