Arhiv tekstova
Somborski Karmel
Budući da je u spletu mnoštva događanja našega stoljeća somborski karmelićanski samostan sačuvao svoje mjesto i utisnuo pečat crkvenom i društvenom životu grada, susjednim naseljima i čitavoj Bačkoj biskupiji, uputno je razmotriti slijed zbivanja u životu ove redovničke zajednice, koja predstavlja kolijevku mlade hrvatske karmelićanske provincije.
Unatoč nazivu Somboski Karmel, treba razlikovati povijest crkve od samostanske zgrade. Počeci izgradnje crkve zabilježeni su u prošlom stoljeću, a samostana u ovom. I dok je zamisao o gradnji crkve dugo čekala izvedbu, za samostansku gradnju nije trebala ni godina dana da bude pod krovom.
POVIJEST SOMBORA: Povjesničari ne nalaze dostatnih isprava, spomenika i svjedočanstva kojima bi mogli utvrditi prve vijesti o postanku grada na nanosima Mostonge. Sombor nema sreće da se pribroji gradovima koji pisanim spomenicima mogu rasvijetliti višestoljetnu svoju prošlost. Vijesti govore da ih je doveo Ivan Czobor, gospodar posjeda i naselja. Na molbu gospodarevu »papa Siksto dopus-tio je da se dominikanci nasele u Czobor Szent Mihály i da ondje sagrade sebi samostan«. Redovnici su se doista nastanili, a vlastelini su ih opskrbili darovima: posjedima i vinogradima. Župna crkva u somborskoj tvrđavi bila je posvećena Bogorodici, a patronat su imali članovi obitelji Czobor.
Godina 1526. bila je presudna za život bačkog žiteljstva. Nakon bitke na Mohačkom polju Turci su postali gospodari golemog područja između Dunava i Tise, a Budim je postao oblasno sjedište novoga upraviteljstva. Sombor je, kako je spomenuto, postao sjedištem nahije, ali se izmjenilo i njegovo žiteljstvo. Već 1612. godine papa Pavao V. uputio je povjerenstvo koje je trebalo posjetiti vjernike u Budimu, Pečuhu i u drugim europskim mjestima pod turskom upravom. Voditelj povjerenstva bio je Bartol Kašić, isusovac, rodom iz Dalmacije. Jamačno je imenovan upravo radi jezika u bačkim krajevima gdje su se vjernici »služili dalmatinskim govorom«. Bosanski je svećenik djelovao i prije među bačkim žiteljstvom.
SLOBODNI KRALJEVSKI GRAD: Rasprava o smještaju župe Bunjevci odnosno Bačka može biti veoma zanimljiva, ali u to doba u Somboru i drugim bačkim naseljima među hrvatskim življem djeluju franjevci Bosne Srebrne. O djelatnosti franjevaca u Podunavlju ima također u novije doba više znanstvenih rasprava. Vijest da je biskup fra Marin Ibrišimović pohodio vjernike u Bačkoj i podijelio krizmu 1649. godine u Segedinu, Martonošu, Bajmoku, Jankovcu, Santovu, Somboru, Bregu, Kolutu, Monoštoru, Baču i Bukinu govori da je ondje, u tim mjestima bilo vjernika i dušobrižnika. Biskup Ibrišimović našao je u Somboru »30 katoličkih domova, ali crkve nisu imali«.
Treba pripomenuti da su 6. ožujka 1677. godine katolici iz bačke zahvalili papi što je imenovao fra Matiju Brnjakovića biskupom. Sve to upućuje na činjenicu da su u Somboru kao i čitavoj Bačkoj djelovali bosanski franjevci. O radu franjevaca u Somboru postoje spisi koji se čuvaju u Državnom arhivu, a ondje je prijepis ljetopisa što ga je napisao fra Bono Mihaljević. Učenik Emerik Pavić također piše o Somboru, zatim Grgur Čevapović, Konstantin F. Kostić, János Muhi i drugi.
U tursko doba franjevci su bili dušobrižni; najprije su imali kapelicu izvan gradskog opkopa, a 1717. godine su sagradili crkvicu od opeka i uz nju stambenu zgradu sa tri sobe. Rezidencija je postala konventom, a novi samostan sagrađen je 1743. godine mjesto male crkve. S gradnjom veće crkve, franjevci su počeli 1752. godine koja je bila dovršena 1771. godine, kada je Sombor 1747. stekao povlasticu slobodnog kraljevskog grada, te je dobio pravo patronata nad župom. No, za djelovanje franjevaca u Somboru uvijek je poglavar samostana bio župnikom grada. Krajem XVIII. stoljeća oduzete se redovnicima župe u Bačko-kaločkoj nadbiskupiji pa su tako i somborski franjevci 1. studenog 1781., izgubili župu, a biskupijski svećenik Stjepan Jagodić bio je župnikom od 1781. do 1785. godine. Odlukom Josipa II. ukinut je franjevački samostan u Somboru 8. srpnja 1786. godine. Po drugi put Sombor je ostao bez redovnika, ali o odlasku dominikanaca, o prestanku njihova rada nema povijesnog spomena, dok o oduzimanju župe od franjevaca i ukinuću samostana ima prepričavanja, pa i pošalica sačuvanih do naših dana.
U povijesti Sombora treba nužno spomenuti, da je krajem XVIII. i početkom XIX. stoljeća ustrojena Bačko-Bodroška županija. Sombor je pos-tao županijski grad u kome se odlučivalo, vijećalo, sudilo i raspravljalo. Prva županijska zgrada počela se graditi 1802. godine i bila je dovršena za sedam godina; no, današnja »županija«, golema i velebna, građena je od 1850. do 1882. godine. U povijesnom slijedu trebalo je istaći da je Sombor bio sjedište županije, a velika županijska palača u susjedstvu karmelićanske crkve tražila je dostojnu zgradu, hram u kome su se po zamisli župana i županijskih službenika mogli održavati obredi i bogoslužje u povodu značajnih skupova i blagdana.
Nastavit će se
