Arhiv tekstova
I sreća pridonijela visokoj ocjeni
Žiri u sastavu Radmila Živković, ujedno i predsjednica žirija, glumica iz SiCG, Diana Dumbrava, glumica iz Rumunjske, Anna Saul, redateljica iz Njemačke, András Salomon, redatelj iz Mađarske, te Srđan Golubović, redatelj iz SiCG, nakon što su odgledali 14 filmova u službenom natjecateljskom dijelu programa, odlučio je dodijeliti nagradu »Zlatni toranj« mađarskom filmu »Kontrola« redatelja Antala Nimroda. »Srebrni toranj« dodijeljen je španjolskom filmu »Dajem ti svoje oči« redateljice Isiar Boljan, a »Brončani toranj« pripao je talijanskom filmu »Bez pomjeranja« redatelja Serdia Kastilotija«.
Novinari filmski kritičari su nagradu yuFIPRESC dodijelili danskom redatelju Ericu Klauzenu za film »Vila Paranoja«. »Nagrada za toleranciju«, koja se dodjeljuje u okviru programa »Sudari i paralele« dodijeljena je hrvatskome filmu »Tu« redatelja Zrinka Ogreste. Inače, film »Tu« dobitnik je Velike zlatne arene na 50 jubilarnom pulskom festivalu, a nedavno je u Karlovym Varima također osvojio priznanje.
Na konferenciji za tisak Ogresta je rekao: »Imam malu tremu kad god se prikazuje film u sredini koja je bliska mojoj, bilo po zajedničkom življ-enju ili nekakvom sličnom povijesnom naslijeđu. U ovom filmu se mogu prepoznati mnogi, pa mi je prema tome recenzija filma intrigantnija ovdje nego na drugim festivalima«. U obrazloženju za nagradu istaknuto je da film »Tu« u modernoj, otvorenoj narativnoj strukturi priča tužnu, duboko angažiranu priču o društvu i njegovim ljudima u surovom stadiju tranzicije.
PROFIL FESTIVALA: Time je »Luka filma« na Paliću privremeno zatvorena bar što se tiče natjecateljskog dijela programa. Što se tiče samoga festivala, njegovo održavanje je već dobitak kako za Palić tako i za Suboticu, kao i regiju uopće. Pokraj toga, ove godine se festival jasnije nego ranije profilirao kao festival europskog filma, a da je eminentan dokazuje i činjenica da se tijekom glavnog programa publika mogla upoznati s najgledanijim španjolskim, francuskim i talijanskim filmovima.
Uz to, program »Paralele i sudari« se nametnuo ako ne kao konkurencija glavnom programu na kojima su viđeni umjetnički i teški filmovi zbog tema kojima se bave, a ono kao reprezentativni presjek kinematografija jugozapadnog Balkana i istočne Europe, te bi se slobodno mogao prikazivati prije glavnog programa, pa bi slika festivala bila potpunija. Glavna zamjerka se odnosi na domaće filmove, među kojima su pojedini mogli biti prebačeni u neki od pratećih programa. Primjetno je da se Festival na Paliću profilirao, da je dostigao standard koji, ako bi se želio razvijati, neophodno uvjetuje da Općina, Pokrajina i Republika još jače stanu iza njega, kako ne bi ova godina bila iznimka koja potvrđuje pravilo da je svakog čuda tri dana dosta, pogotovo ako je prije izbora.
O WIMBLDONU I PALIĆKOJ TERASI: Ove je godine festival imao sreće što se tiče kiše, a da ne bi od toga zavisio, nije loš prijedlog kompozitora i člana vijeća festivala Zorana Simjanovića da se pokrije velika terasa platnom, jer »ako se pokriva Wimbldon, može i palićka terasa«. Isto kao što bi bilo dobro bar tri mjeseca ranije znati vrijeme i selekciju festivala, kako bi ljudi mogli planirati odmore i ravnati se prema festivalu, baš kao što su se svojevremeno ljubitelji sedme umjetnosti ravnali prema festivalu u Puli. Što se tiče publike, pred njom je bio raznovrstan program, a filmski poslenici su se potrudili dati sve što je u njihovoj moći. Sve ostalo je na vlastima.
