Arhiv tekstova
Izborni cenzus
Kada su koncem prošle godine stranke nacionalnih manjina ispale iz utrke za srbijanski parlament objektivno prije nego je ta utrka uopće i otpočela, a sve zbog previsokog cenzusa od pet posto, cijela se manjinska i demokratska javnost digla na noge, alarmirajući sve ovlaštene institucije u zemlji, a pogotovo u inozemstvu, upirući prstom u novi primjer manjinske ugroženosti.
Sada se, međutim, cijela stvar ponavlja na nižoj, vojvođanskoj razini. Pokrajinski izbori, koji su ovih dana raspisani, u rujnu bi se trebali odvijati, ako se predloženo bitno ne promijeni, po izmijenjenim pravilima, koja, gle čuda, među ostalim sadrže i novinu koja se zove – cenzus od pet posto. Ovakav prijedlog pokrajinskih vlasti, koje bi trebale biti u funkciji nacionalno najšarolikijeg dijela Europe, nameće pitanje jesu li u prošlogodišnju akciju snižavanja ili ukidanja cenzusa, odnosno pronalaženja primjerenijeg modela za izbore u zemljama s mješovitim nacionalnim sastavom, tada baš svi ušli principijelno, pa prema tome i iskreno.
U Skupštini Vojvodine izvršnu vlast čine dvije demokratske, građanske stranke, od kojih je jedna još i regionalna, i treća manjinska, nacionalna. U principu i po teoriji, svima njima bi u okviru programskih zalaganja bilo u interesu dobiti pokrajinski parlament koji će maksimalno realno predstavljati etničku sliku Vojvodine.
Ali, za razliku od prošlogodišnjih žučnih reakcija, neki od tadašnjih bundžija ne samo da sada šute, nego su u kreiranju novih pravila čini se itekako i sudjelovali. Iako najviši dužnosnici Saveza vojvođanskih Mađara naknadno pozivaju na ukidanje cenzusa i podnose tome odgovarajući amandman, činjenica je da su u izvršnoj vlasti u Pokrajini njihovi dužnosnici itekako utjecajni, te su kao članovi Izvršnog vijeća APV sudjelovali, ili morali sudjelovati, u izradi prijedloga odluke o načinu izbora za zastupnike u Skupštini Vojvodine. SVM je, za one koji ne znaju, također manjinska stranka, koja je nakon prošlogodišnjeg neuspjelog ulaska u Skupštinu Srbije angažirala sav svoj veliki utjecaj u medijima i u međunarodnim institucijama, ne bi li izborila ukidanje cenzusa makar za sljedeće izbore, pa je pomalo čudno kako je takav izborni prijedlog uopće izašao kao materijal Izvršnog vijeća.
Iako SVM-u, kao najjačoj stranci mađarske nacionalne manjine, cenzus možda omogućava da se otrese konkurentskih mađarskih stranaka, a stavlja je i u lagodniju poziciju u pregovorima sa strankama drugih nacionalnih manjina, koje nemaju šanse preskočiti tako rigidno postavljen izborni prag i same ući u izbore, ova bi stranka morala pronaći načina da sa svojim koalicijskim partnerima u Pokrajini osigura pozitivnu diskriminaciju za male nacionalne stranke. Ono što se nije uspjelo izboriti u Beogradu sa centrističkim strankama, moralo bi bez kompromisa biti moguće na pokrajinskoj razini.
U općenju s javnosti, bez obzira na svu kvarnost koju politika kao zanimanje sadrži, mora postojati makar minimum principa. Ukoliko toga nema, demokracija uzvraća udarac. Tamo gdje je ima.
