Arhiv tekstova
Ja nisam putnik, putnik bez karte
»Riječ koja se ne smije nikada potrošiti je riječ ‘hvala’, koja uvijek mora biti nova, koja uvijek iznova mora biti iskrena – hvala Bogu – i potrebita – hvala čovjeku. Bogu, koji daruje život i čovjeku koji polaže životu. Ja nisam putnik, putnik bez karte, ja imam svoj brod, svoga Boga, svoj rod i želim to svakome reći. Želim to danas podcrtati uz ovaj dan zahvale Bogu. I dok slavimo Dužijancu, i dok skupa razmišljamo zahvaljujući Bogu za darove žita, za darove pšenice, za darove kukuruza i ostalih plodova, dotle želimo zahvaliti Bogu najprije i na prvom mjestu za veliki dar života.
Da, mi svi koji hodamo ovom zemljom, nismo li mi puno puta dostojno u pravom smislu svjesni da je dar života veliki dar od Boga, koji se ne događa slučajno, koji se ne smije dogoditi slučajno, koji mora biti plod Božji i plod ljudski. I zato, danas najprije hvala Bogu za život što ga imamo, za život koji nam Bog dade, za život koji prepoznajemo kao prvu i osnovnu vrijednost i kroz sebe i kroz drugoga, i u mojemu životu i u životu drugih, i u mojemu narodu i životu drugih naroda, i u mojoj naciji i kod drugim nacionalnosti. Počivajući na tim korijenima čovjek ima svoje zdravo, ljusko dostojanstvo. S poštovanjem i s ljubavlju prilazeći životu i svojem i tuđem, on se može zdravo prepoznati.
Ima jedna poslanica koja kaže: Glavna je stvar da glavna stvar ostane uvijek glavna stvar. Glavna stvar je život i Gospodar života neka ostane glavna stvar našega življenja i siguran sam da nećemo promašiti ono što se zove dobro, zdravo i pametno prepoznavanje života. U tom smislu najprije, vama dragi mladi koji ste ukras ove Dužijance, vama želim reći da danas izgovorite iskreno i u srcu, pa i na glas, hvala Bogu za moj mladenački život, za ovu moju lijepu frizuricu, za moj život, za moje ruke, za moje zdravlje, za moje zdrave noge koje mogu plesati, koje se mogu radovati. Za glas kojega imaš, za uho s kojim čuješ, za oko kojim vidiš. Koliko puta se vama mladima dogodi da se razočarate i strašno vam je, jer vas mama večeras nije pustila, recimo do jedan sat iz polnoći?
Danas treba reći hvala za moju mamu, hvala za moga tatu. Za onoga koji može o meni voditi brigu. Isto tako vas pozivam, dragi mladi, pripazite da ne bi nitko uništio vaše mlade živote. Znate vi na što ja mislim, na drogu koja hoda zemljom. Nažalost, to je danas tako u cijelome svijetu, neki se bogate na račun života i zdravlja mladih. Ne dajte i ne prodajte svoje zdrav-lje nikome, a najmanje onome koji sjedi na vašoj slabosti. Budite svjesni dara života, dara življenja, dara zdravlja kojega posjedujete.
Dragi roditelji, majko, oče, što za tebe znači riječ hvala? Da li znate jedan drugome reći hvala, da li znate reći Bogu hvala, da li znate zastati i za svojim stolom skupa sa svojom djecom sklopiti ruke i zahvaliti bogu za darove koje imate, za ljubav koju uživate, za obiteljsko gnijezdo koje posjedujete? Dragi očevi i majke, danas budite pozvani na zahvalu Bogu, za dar obitelji koje može imati. Dajte primjer mladima, primjer koji će oni doživjeti. Znaš li mama, i ti oče, što tvoje dijete od tebe očekuje? Evo ja ću vam reći u ime svih. Vaša djeca najprije očekuju od vas, da se vas dvoje volite«.
