Arhiv tekstova
Budite uvijek za, nikad protiv
Tijekom svoga boravka u Subotici, a dan prije nedjeljne svečanosti, biskup bračko-hvarsko-viški mons. Slobodan Štambuk primio je, uz posredovanje vlč. dr. Andrije Kopilovića, na kraći razgovor predstavnike NIU »Hrvatska riječ« – predsjednika Upravnog odbora Matu Groznicu i v. d. direktora Zvonimira Perušića.
Iz toga razgovora donosimo nekoliko karakterističnih razmišljanja biskupa Štambuka.
»Što se tiče zainteresiranosti za Hrvate u Vojvodini, Crkva u Hrvatskoj nije toliko ovdje angažirana zato što tu postoji Biskupija, tu su svećenici koji rade s narodom i koji su s narodom povezani. Osobno mislim da treba jasno razlikovati nacionalno od vjerskoga. Crkvi je prvi zadatak vjerski, odgajanje u vjeri. Dakako da je u to utkano i nacionalno, jer čovjek nije podvojeno biće. S ponosom mogu istaknuti da mnoge nacionalne manjine u raznim državama upravo Crkvi zahvaljuju svoj opstanak. Dužijanca je najbolji primjer za to. Smatram da je ispravan odnos prema domoljublju i rodoljublju dovoljan da bi se narod održao.
Na Dužijanci nikad ranije nisam bio, ali sam o njoj puno čitao i čuo. No, kad čovjek dođe na lice mjesta onda izbliza može osjetiti koliko to puno znači i za ovdašnju hrvatsku nacionalnu manjinu, a i za cijeli grad. I u tom smislu možemo govoriti o narodnom običaju, koji je bogatstvo i države i grada i naroda i na to sam kao Hrvat ponosan. Za razliku od mnogih sredina, primjećujem da je ovdje kao nešto nenormalno izgovoriti riječ Hrvat. Na vama je sada da pametno djelujete, poštujući druge. Ne smijemo biti protiv, nego za. Treba otvoreno reći – evo, mi nudimo Dužijancu, ali time ne želimo reći da tuđe ne valja. Oni koji očekuju da ih se poštuje, moraju i sami poštovati druge. Ovdje je stanje specifično, jer ste živjeli u državi u kojoj je hrvatski narod bio konstitutivan, a sad je postao manjina. Tražite poštovanje za sebe, a morate i vi poštovati druge, drugog puta nemamo.
Ne postoji čarobna riječ koja bi ljude istih korijena i istog podrijetla ujedinila. Treba se međusobno uvažavati, pa uvažavati i drugačiji pristup. To se rješava finoćom i ljudskošću. Ne biti protiv, nego za. Tu je bitna i uloga novinara. Neka članci u ‘Hrvatskoj riječi’ ne budu članci izazova. Mnoge novine tragaju za atraktivnostima, kako bi povećali nakladu. Neka ‘Hrvatska riječ’ to ne radi, jer tada ćete izgorjeti. Vi ste premali da biste bili atraktivni i nemojte to biti. ‘Hrvatska riječ’ mora biti odgojni list, a odgojne metode nisu uvijek i atraktivne.«
