Arhiv tekstova
Oaza duhovnosti i mira
Štovanje Marije, majke Kristove, utkano je u pobožnost podunavskih Hrvata, svejedno da li Baranjaca, Slavonaca, Srijemaca ili stanovnika Bačke. Proštenišne crkve i svetišta, poput Marijađuda, Aljmaša, Ilače i Harkanovaca, da nabrojimo samo neke, stoljećima privlače katolike da u određene dane u godini pohrle Gospi. Na »Male Tekije« i na »Velike Tekije« dolaze u Petrovaradin i katolici i grkokatolici i pravoslavci, svi kojima treba duhovna okrjepa.
FENOMEN TEKIJA: Nije lako objasniti fenomen Tekija, oaze mira i utjehe. Na Tekije dolaze i oni koji se križaju i oni koji se krste, oni koji se Bogu klanjaju i oni koji štuju razne kultove prirode. Pojednostavimo, na Tekijama mnogi pronalaze izvore svoje duhovnosti. Molitve se čuju na raznim jezicima, prava mala škola Europe, to jest, tolerancije, kontemplacije i gledanja u nutrinu, u svoju dušu. Vjerujem da i ispovjednici, kojih je bilo desetak (ispovijedalo se na otvorenom, gotovo na svakom koraku, hrvatskim, mađarskim i njemačkim jezikom) nisu slušali skrušene ispovjedi već su pomogli svakome da propita svoju savjest.
VEČER UOČI »VELIKIH TEKIJA«: Večer uoči blagdana Snježne Gospe, u posebnom ozračju kršćanskoga mira, mnogi su obnovili zavjete dane Gospi, mnogi su ostavili darove na oltaru, a neki su darove ostavljali na postajama Križnoga puta. Mise su na otvorenom služene na slovačkom i mađarskom jeziku, služena je i misa po istočnome obredu, a misu na hrvatskome jeziku predvodio je Marin Srakić, biskup đakovački i srijemski, uz asistenciju Đure Gašparovića, pomoćnoga biskupa i generalnoga vikara za Srijem, te Stjepana Milera, upravitelja tekijskoga svetišta, u neku ruku domaćina svih hodočasnika, i dvadesetak svećenika srijemskih dekanata. Nakon svete mise, krenula je procesija s Gospinim kipom uokolo svetišta. Tisuće je hodočasnika držalo u rukama upaljene svijeće, pjevalo marijanske pjesme i zaustavljalo se uz postaje Križnoga puta. Mnogi su bdjeli do dugo u noć.
NA »VELIKE TEKIJE«: Od izlaska sunca pa tako cijeloga jutra slijevalo se mnoštvo katolika oko tekijske crkve. Ispovijedalo se opet na mnogim jezicima, ponovno se osjetio čarobni sjaj mira i pozitivnoga ozračja i nitko nije ometao nikoga u njegovim molitvama. Mise su ponovno služene na raznim jezicima, a misu na hrvatskome jeziku, uz koncelebraciju đakovačkih i srijemskih biskupa i mnogobrojnoga svećenstva, predvodio je beogradski nadbiskup Stanislav Hočevoa.
I NA KRAJU: I na kraju mora se odati priznanje Stjepanu Mileru, upravitelju svetišta, na odličnoj organizaciji. Suradnja s policijskim vlastima, koje su regulirale promet, te stručnom medicinskom skrbi, koja na sreću, nije imala većega posla, bila je odlična. Istaknuti treba i redare, župljane petrovardinskih župa, koji su formirali kolone hodočasnika, organizirali adekvatan parkirališni prostor u danim uvjetima, brinuli da sve teče prema zacrtanom redoslijedu.
