Arhiv tekstova
Sveta Mala Terezija
Nazivali su je malom Terezijom, Sveticom djetinjstva, Terezijom od Djeteta Isusa, ali potpuno redovničko ime bosonoge karmelićanke je Terezija od Djeteta Isusa i od Presvetog Lica. Rođena je 2. siječnja 1873. godine u Alenconu, a krštena je 4. siječnja u tamošnjoj crkvi Naše Gospe.
Sve do svoje četvrte godine živjela je u spomenutom naselju, a poslije od 15. studenog 1877. godine uz njeno se ime pridaje grad Lisieuxa, u veoma opsežnoj knjizi objelodanjenoj u povodu proglašenja Terezije iz Lisieuxa naučiteljicom Crkve.
ŽIVOTOPIS SVETE MALE TEREZIJE: U slijedu životopisnih podataka može se razabrati da je Marija Franciska Terezija živjela svoje djetinjstvo okružena skrblju svojih najbližih i da je u jedanaestoj godini 1884. pristupila prvoj svetoj pričesti i primila sv. potvrdu 14. lipnja. Redovito je pohađala školu, isticala se učenjem i srdačnošću u razgovorima i suživotu svojih vršnjaka. Školske odmore provodi u Alenconu, Deanvillu, Saint Ouen le Pinu, ali susreće i karmelićane. Krhka je zdravlja, više nježna nego otporna, iskreno je pobožna i u molitvi i pobožnostima prima posebne poticaje za život. U sebi je osjetila poziv za redovnički život i sprema se pristupiti strogim bosonogim karmelićankama. Dobno je bila premlada, pa crkveni poglavari nisu skloni prihvatiti njenu želju. Marija Franciska Terezija je uporna i za prigodnoga hodočašća u Rim koristi razgovor s papom Lavom XIII. te ga moli neka joj dopusti stupiti u Karmel unatoč mladosti.
Nakon niza prevladanih zapreka ušla je Terezija u Karmel u travnju 1888. godine i počela je svoje pripravništvo, novaštvo u redu trajalo je od 10. siječnja 1889. do 24. rujna 1890. godine. Na dan redovničkog oblačenja uzela je ime Terezija od Malog Isusa i svetog Lica. Redovničke je dužnosti i službe obavljala predano, brižno i savjesno. Zavjetima je pristupila 8. rujna 1890. godine. U redovničkoj stezi, u obavljanju službe u samostanskoj zajednici živjela je Terezija do 30. rujna 1897. godine, kada je oko 19 sati i 20 minuta umrla u 24-toj godini života.
Svojim uzornim redovničkim životom, književnim i duhovnim spisima stekla je Terezija slavu blaženice 29. travnja 1923. godine, dvije godine poslije proglašena je 17. svibnja 1925. sveticom. O stotoj obljetnici proglašena je 1997. godine naučiteljicom crkve. Za svog kratkog života napisala je brojna pisma, pjesme i prozne sastave. U povodu stote obljetnice smrti objelodanjena su sva njezina djela.
U nas, na hrvatskom, prvi su tekstovi o Tereziji iz Lisieuxa napisani godine 1923, a šesnaest pjesama njezinih objelodanjeno je 1825. godine, zatim su slijedili prijevodi i rasprave sve do najnovijih »Izabranih pjesama« i »Povijesti jedne duše«. Terezija je bila u svojim dubinama vezana finim nitima lirskih raspoloženja, ali je prvi prevoditelj njezinih pjesama Milan Pavelić upozorio, da »njezine pjesme ne treba mjeriti mjerilom svjetske umjetnosti. Nema tu ni kakvih osobitih misli, ni silovitog poleta, ni kićena ruha«. Dodao bih: ali ima iskrenosti, jednostavne i ljudske iskrenosti, kako je sama zabilježila: »Moja je nakana bila da iskažem svoje osjećaje ili bolje osjećaje karmelićanke – da bih odgovorila željama svojih sestara«. U francuskoj i svjetskoj književnosti pribavila je svoje mjesto među darovitim piscima. Duhovne misli i osobni život donijeli su joj priznanje naučiteljice Crkve.
TEREZIJA KOD SVETOG OCA: »U nedjelju 20. studenog, pošto smo se obukle po vatikanskom ceremonijalu i pošto smo se uresile velikom medaljom Leona XIII. na plavoj i bijeloj vrpci, ušle smo u Vatikan u kapalu Svetoga Oca. U osam sati bilo je naše uzbuđenje veliko, kad smo vidjeli Sv. Oca kako ulazi da služi svetu misu. Pošto je blagoslovio brojne hodočasnike ujedinjene oko sebe, uspne se stepenicama svetoga oltara i svojom nam pobožnošću, dostojnom Namjesnika Isusova, pokaže da je on uistinu »Sveti Otac«. Moje je srce vrlo snažno udaralo, a moje su molitve bile vrlo žarke dok je Isus silazio na ruke svoga Namjesnika. Međutim, ja sam bila puna pouzdanja. U Evanđelju toga dana čitale su se i ove divne riječi: »Ne boj se, malo stado, jer se svidjelo mome Ocu da ti dade svoje kraljevstvo«. Ne, ja se nisam bojala, ja sam se nadala da će mi doskora pripadati kraljevstvo Karmela. Nisam tada mislila na ove druge riječi Isusove: »Pripravljam vam svoje kraljevstvo, kako ga je moj Otac meni pripravio«. To znači, pripravio sam vam križeve i kušnje, jer ćete samo tako biti dostojni da posjedujete to kraljevstvo za kojim uzdišete; bilo je potrebno da Krist trpi i da tako uđe u svoju slavu. Ako želite imati mjesto kraj njega, pijte iz čaše koju je on pio! Tu mi je čašu pokazao Sveti Otac, i moje su suze pomiješane s gorkim pićem koje mi je bilo ponuđeno. Poslije mise zahvalnice, koja se služila poslije mise Njegove Svetosti, počeka je audicija. Leon XIII. sjedio je na visokom prijestolju, bio je obučen jednostavno u bijeli talar i kaputić iste boje, a na glavi je imao samo malu kapicu. Okruživali su ga kardinali, nadbiskupi i biskupi, ali ja sam ih vidjela samo općenito, jer sam bila zaokupirana Svetim Ocem«.
Kraj feljtona
