Arhiv tekstova
24.11.2006
Hrckova sveznalica
Plavi kit
Plavi kit je sisavac potpuno prilagođen stalnom životu u vodi, i vjerojatno najveća danas na Zemlji živuća životinja. Plavi kitovi su prosječno dugački oko 26 metara, a populacija koja živi na južnoj polutki je u pravilu krupnija od one koja živi na sjevernoj. Pojedine životinje često su dugačke oko 30 metara, a najveći znanstvenom metodom iz-mjereni plavi kit bio je dugačak 33,58 metara. Plavi kitovi mogu težiti do 150 tona.
Plavi kit je aerodinamične, vitke građe i plavo-sive je boje. Leđna peraja mu je u odnosu na tijelo sićušna, i dosiže visinu od jedva 30-ak centimetara. U ustima ima sa svake strane 300-400 usi (izrasline građene od keratina, tvari od kojih su građeni nokti i kosa). Usi su mu crne boje i dugačke između 50 i 100 centimetara a služe filtriranju planktona iz ogromnih količina morske vode koju uzima u usta i odmah, filtriranu, jezikom istiskuje iz usta.
Plavi, ili kako ga još zovu plavetni kit, pojavljuje se u svim svjetskim morima. Plavi kit se hrani planktonom koji filtrira iz morske vode. Lovi pretežito na dubini od stotinjak metara. Procjenjuje se, da tijekom ljetnih mjeseci, kada se jedino hrani, jedan plavi kit dnevno pojede oko 40 milijuna račića u ukupnoj težini od oko tri i pol tone. Tijekom zimskih mjeseci uopće ne jede i živi od svojih masnih rezervi. Plivanjem postiže brzinu do 30 km/sat.
Očekivani životni vijek plavih kitova je oko 90 godina. Dok se u ranijim stoljećima plave kitove nije lovilo zbog njihove brzine i težine, od sredine 19. stoljeća ih se počelo redovito loviti. Tijekom 20. stoljeća izlovljeno je oko 350.000 plavih kitova. Pa ipak, tek 1966. stupile su na snagu međunarodne odredbe o zaštiti. Prije razdoblja velikog lova na kitove, svjetskim morima plivalo je oko 200.000 jedinki plavog kita, od čega gotovo 90 posto u južnim morima. Danas, usprkos zaštiti koja sad traje već gotovo 40 godina, ukupna populacija te vrste broji samo nekoliko tisuća jedinki. Točan obuhvat populacije je vrlo teško utvrditi.
