Arhiv tekstova
Petar Krešimir IV.
Od smrti Stjepana Držislava 996. godine pa do uspona na hrvatsko prijestolje Petra Krešimira IV. 1058. godine prošlo je šezdesetak godina, koje su obilježili neprestani dinastički sukobi. Hrvatski su vladari tako oslabjeli da im je Bizant nametnuo svoju vlast, a Veneciju je odredio za zaštitnicu dalmatinskih gradova.
Mađari su pak zauzeli Slavoniju, i u njoj na vlast postavili bana koji je vladao u njihovo ime. U takvom stanju bezvlađa i borbi za prijestolje, Hrvatskom je zavladao Petar Krešimir.
GOSPODARSKI RAZVOJ: Čini se da je Petar Krešimir IV. bio prvi hrvatski kralj koji je uočio značenje gradova na jadranskoj obali i za gospodarstvo Hrvatske i za njezinu prevlast na tom dijelu Sredozemlja. U njegovo je doba izgrađen Šibenik, a Biograd, grad u kojem je okrunjen, i Nin postaju važna gospodarska i politička središta.
Za vladavine Petra Krešimira u dalmatinske su se gradove naseljavali i Hrvati, što je bilo vrlo važno za punu integraciju tih gradova u hrvatski gospodarski, kulturni i politički sustav. Obim trgovine se znatno povećao jer su stanovnici romanskih gradova na Jadranu ulaskom u hrvatsku državu dobili golemo tržište za njihove obrtničke proizvode. Osim toga, gradovi su imali povlasticu birati vlastitu upravu. Kao što priključenje dalmatinskih gradova, premda pokazuje silnu Krešimirovu snagu, nije ponajprije politički, već gospodarski potez, tako je i mirno pripojenje Slavonije, kojom je do tada u mađarsko ime vladao Dmitar Zvonimir, mnogo važnije u gospodarskom doli u političkome smislu.
Stvoren je jedinstven geopolitički prostor od Drave do Jadrana, a to je, dakako, uz zadržavanje mira sa susjedima, najvažniji preduvjet gospodarskoga napretka koji je Hrvatska doživjela za vrijeme Petra Krešimira IV. Građene su ceste, obnavljani antički putovi i Hrvatska je uživala sve blagodati političke stabilnosti.
NOVI CRKVENI SABOR: Crkveni raskol 1054. godine potvrdio je suprotnosti istočnih crkava i Katoličke crkve, a Krešimir se bezrezervno priklonio Zapadu. Godine 1060. papa Nikola II. (1058, -1061,) ponovno je sazvao crkveni sabor u Splitu. Sabor je osudio ženidbu svećenika, trgovanje duhovnim službama i ređenje osoba koje ne znaju latinski jezik. Na taj su način crkvene prilike u Hrvatskoj uređene prema zapadnim uzorima.
DVOR TRPIMIROVIĆA: Ranosrednjovjekovne su se države znatno razlikovale od današnjih država. Na granicama nisu stajali brkati i namrgođeni carinici, platni je promet bio skromnih dimenzija, a vladari, premda su imali stalno mjesto boravka, prebivali su na posjedima svojih funkcionara koji su, koji su ih pritom ugošćavali, a pri odlasku obilno darivali. Vladari su im dijelili povlastice i uskoro se u Hrvatskoj razvio stalež privilegiranih. Za vrijeme Petra Krešimira IV., a pogotovo za vrijeme vladanja Dmitra Zvonimira, zemljišni je fond prešao u ruke feudalaca, što je bila osnovica bogaćenja pojedinih obitelji. U dobu Trpimirovića važne su dvorske i lokalne funkcije bile: ubrusar, posteljnik, vinotoča, satnik, župan, sokolar, ban, tepti, dad i još neke funkcije koje se ispravama rjeđe spominju. Tepti su bili visoki dvorski dužnosnici, koji su rješavali tekuće poslove na dvoru, a dad je upravljao dohocima dvorskoga gospodarstva.
