Arhiv tekstova
Polažem vam račun
Četiri sam godine na čelu pokrajinske Vlade i svaki građanin Vojvodine hoće i treba znati što smo uradili.
Ovo pismo je moja obveza prema vama.
Listopada 2000. godine stupili smo u službu građana Vojvodine. Vi znate kakvu smo situaciju zatekli i nema ni razloga ni smisla na to vas podsjećati. Od onog trenutka, kada smo prihvatili svoje zadatke, više nije bilo moralno ukazivati na pljačku, inflaciju, ratove, izbjegličke konvoje, međunarodnu izolaciju i drugo naslijeđe prethodnoga režima. Svi smo sve znali. I ako smo se prihvatili posla, onda je taj posao valjalo pošteno i vrijedno obaviti. Ako ga nismo obavili kako treba, nitko nam za to nije kriv osim nas samih.
Zastupnici Skupštine AP Vojvodine, kojoj neposredno odgovaramo za svoj učinak, uvijek su pozitivno ocjenjivali rad pokrajinske Vlade. To me čini zadovoljnim. Ipak, samo ćete vi, suočeni s vašom obitelji, vašim planovima, željama i nadama, moći donijeti konačnu ocjenu jesmo li opravdali vaša očekivanja.
BEZ AFERA: Izvršno vijeće APV završava svoj četverogodišnji mandat bez afera, političkih ucjena, nadmudrivanja i jeftinih političkih poena. U medijima smo se pojavljivali samo onda kada smo nešto uradili, a ne kako bismo se hvalili, prepirali ili reklamirali. Biti članom pokrajinske Vlade odgovoran je i težak posao. Uvijek smo ga tako i shvaćali. Radili smo bez kriza, bez neopozivih naloga iz političkih centara, bez pritisaka moćnih grupa, isključivo u skladu sa svojim ustavnim i statutarnim ovlaštenjima.
Bolji život građana Vojvodine bio je za nas jedini cilj, jedini kriterij i jedina zadaća. Zato smo radili složno: naša misija bila je važnija od naših političkih karijera. Možda tim koji sam predvodio nije bio najbolji koji je Vojvodina mogla sastaviti, ali je zato igrao odgovorno, kolektivno i složno. Na to sam ponosan i veoma zahvalan svojim kolegama.
UZ POMOĆ OMNIBUSA: Vojvodina je lokomotiva Srbije. Omnibus zakon dao je toj lokomotivi energiju i snagu, otvarajući perspektive regionalnog razvoja i boljeg života. Skupština Republike Srbije je usvajanjem Omnibus zakona omogućila vlastitim građanima u sjevernoj pokrajini da brže, lakše i efikasnije ostvaruju svoja prava. To je zadaća svake države na svijetu.
Donijeli smo Agrarni program, Program gospodarskog razvoja Vojvodine i Prostorni plan Fruške gore, Deliblatske peščare i Obedske bare. Time smo definirali strategiju, bez čega nema ni razvoja ni boljitka. Fond za razvoj Vojvodine je za dvije godine postojanja odobrio skoro tisuću kredita u iznosu od 2,3 milijarde dinara. Dvije trećine toga novca otišlo je u razvoj poljoprivrede. Još milijun eura je Pokrajinski fond za razvoj poljoprivrede, zahvaljujući donaciji Kraljevine Norveške, našim paorima dodijelio u obliku kredita za kupovinu sustava za navodnjavanje i razvoj stočarstva.
Što smo još uradili koristeći ovlaštenja iz Omnibus zakona? Mnogo. Osnovali smo Fond za razvoj neprofitnog sektora, Garancijski fond, Vijeće za razvoj sela, poljoprivrede i prehrambene industrije, Pokrajinske robne rezerve, Javno vodoprivredno poduzeće Vode Vojvodine, Javno poduzeće Vojvodinašume, Učiteljske fakultete u Subotici i Vršcu, Pedagoški fakultet u Srijemskoj Mitrovici, Fakultet za europsku ekonomiju i biznis u Novom Sadu, Zavod za kulturu Vojvodine, Pedagoški zavod Vojvodine, Zavod za urbanizam Vojvodine, Pokrajinski zavod za zaštitu prirode, Pokrajinski zavod za sport, Pokrajinski socijalni savjet, Pokrajinski savjet za pitanje invalida rada, ustanove za novinsko-izdavačku djelatnost na romskom i hrvatskom jeziku, tri srednje škole za pripadnike nacionalnih manjina, tri profesionalna kazališta nacionalnih manjina, preuzeli smo osnivačka prava tako da građani Vojvodine sebi biraju upravljače u zdravstvu, socijalnoj zaštiti, prosvjeti, kulturi i informiranju… Ništa od svega toga nije postojalo prije samo četiri godine.
Nove institucije ponekad znače i novu birokraciju i novu samovolju. Zato smo prvi u Srbiji izabrali ombudsmana – narodnog odvjetnika, čija je obveza u ime i na zahtjev građana Pokrajine reagirati i štititi ih od neodgovornog ili nezakonitog ponašanja funkcionara.
NASLIJEDILI ZAPUŠTENO IMANJE: Da budem iskren, naša najveća briga bila je kako građanima Vojvodine osigurati više posla i bolje plaće: oživjeti umornu i zastarjelu industriju, poljoprivredi pomoći da se oporavi od dugogodišnjeg iscrpljivanja i iskorištavanja, vratiti onu Vojvodinu, mirnu i stabilnu, u kojoj se pošteno radi i dobro živi. To nam je bilo najteže, jer smo imali velike probleme, a mala ovlaštenja.
Učinili smo sve što smo mogli da našim poduzećima pružimo dobre usluge, posredujući između gospodarstva i inozemnih investitora. Republičkom Ministarstvu za ekonomske veze s inozemstvom uputili smo preko 50 projekata vojvođanskih poduzeća za donatorske konferencije, od kojih su mnogi pretvoreni u konkretne poslove.
Pokrajinsko tajništvo za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo uspješno je posredovalo kod nabavke 4.500 novih traktora i 200 kombajna. Naši seljaci su u protekle dvije godine utrošili za 70 posto više umjetnih gnojiva nego u prethodnom periodu. Paorima smo osigurali besplatnu kontrolu plodnosti zemljišta, opremanje laboratorija za ispitivanje bolesti krava, strogu kontrolu genetski modificiranih organizama i primjenu propisa koji nas približavaju tržištu Europske unije. Preko 800 tisuća eura uloženo je u poticaj razvoja zadruga. Sve su to aktivnosti koje su, na žalost, prije 2000. godine bile nezamislive.
Samo onaj tko je dovodio u red neko zapušteno imanje ili zaparloženu njivu znat će koliko je to veliki posao obnavljati Vojvodinu, naše veliko zajedničko kućanstvo.
Brza i zakonita privatizacija bila je neminovna. Želio sam da bude pravedna, da ojača posustala poduzeća, da pokrene proizvodnju i da našim radnicima pruži šansu da više i bolje zarade. Tako smo privatizirali oko 350 poduzeća u kojima je, posebno u prerađivačkoj industriji, prvih mjeseci ove godine došlo do rasta društvenog proizvoda i industrijske proizvodnje. Ipak, bit će tu problema s firmama koje nemaju programe, perspektivu i tržište, a zastarjela tehnologija i stara shvaćanja koče neminovne procese promjena.
PRAVEDNE PROMJENE: Kako bi promjene bile pravedne, osnovali smo i Pokrajinski socijalni savjet, koji vodi računa o tome da gospodarsko-ekonomski razvoj Vojvodine ne ugrozi socijalni položaj radnika.
Moramo naprijed. Sve što smo šutke trpjeli devedesetih, sve što smo pustili da propada i zarasta u korov – ne može se obnoviti bezbolno i preko noći.
Naše Vijeće za standardizaciju pripremilo je kriterije za robni žig »Najbolje iz Vojvodine«. Time ćemo dodatno poboljšati tržišne pozicije naših najboljih proizvođača.
Računamo i na turizam. Zato smo osnovali Turističku organizaciju Vojvodine, pa očekujemo brze rezultate i veće prihode od turizma.
Projekt pruge Segedin – Kikinda – Temišvar dobio je međunarodnu podršku, a vlakovi između Stare i Nove Pazove danas idu 120 kilometara na sat. Remontiramo i dionicu između Petrovaradina i Čortanovaca.
Obnovili smo istraživanja ležišta mineralnih sirovina u Vojvodini, mnogo objekata priključili na plinsku mrežu i oslobodili potrošače prirodnog plina plaćanja poreza na promet.
Nerazvijenim općinama u Vojvodini urađeni su generalni urbanistički planovi.
MILIJARDA ZA ŠKOLE I USTANOVE KULTURE: U Vojvodini je prvi puta poslije deset godina fluorografirano stanovništvo, pristupilo se ranom otkrivanju šećerne bolesti i tuberkoloze i obavljena su ispitivanja na svoj novorođenoj djeci na urođene bolesti radi blagovremenog poduzimanja adekvatnog liječenja. U to je uloženo skoro 200 milijuna dinara. Obnovili smo kapitalnu medicinsku opremu u zdravstvenim ustanovama u vrijednosti od skoro milijardu dinara, plus sredstva iz donacije Vlade Japana od 2,6 milijuna dolara.
Uložili smo skoro milijardu dinara za popravke i održavanje škola i ustanova kulture. U protekle četiri godine sredstva za kulturu povećana su za više od 30 puta. Dvanaest škola u Vojvodini podijelilo je 350.000 dolara za popravak i rekonstrukciju objekata iz donacije Vlade Japana.
Jako smo pazili da dobro gospodarimo pokrajinskim novcem. U ovoj godini smo u sredstva za gospodarstvo, infrastrukturu, obrazovanje i zdravstvo, kao i u projekte od regionalnog i pokrajinskog značaja investirali više od 3 milijarde dinara, a u razvoj poljoprivrede i pratećih struktura više od 2 milijarde dinara. Nije nam proračun nikad služio za bogaćenje činovnika, nego za potrebe i interese građana.
Svojski smo podržali realizaciju novih zakonskih propisa, kojima se uređuje položaj nacionalnih manjina u SiCG. Dobro surađujemo s Vijećima nacionalnih manjina u Vojvodini i pružili smo im značajnu financijsku podršku.
Nema razvoja Vojvodine bez dobrog planiranja i jake suradnje s općinama, kao što nema ni jedne jedine općine u Vojvodini koju nismo posjetili i na licu mjesta se upoznali s najznačajnijim potencijalima, problemima i razvojnim planovima.
Građane Vojvodine treba radovati ulazak naše pokrajine u Skupštinu euroregija. Vojvodina je oduvijek bila most Srbije prema Europi. Zato nam i suradnja u okviru podunavskih regija daje priliku zajednički razvijati gospodarstvo, ekologiju, obrazovanje, kulturu i znanstvene programe, a članstvo u Dunavskom birou omogućava nam financiranje projekata od strane Europskog fonda za razvoj regija. Za sada imamo osam zaključenih sporazuma s regijama u Austriji, Italiji, Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj, Mađarskoj, Rumunjskoj i Kini, a pripremamo još šest novih. Bit će to od velike koristi našemu gospodarstvu. Zbog svega toga Vojvodina je proglašena Europskom regijom godine za 2006. godinu.
TRASIRANA PRUGA: Je li moglo bolje?
Jest, sigurno je moglo. Ali mi smo uradili najviše što je u našoj moći.
Preživjeli smo kao društvo sve i svašta, doveli sebe u poziciju da opet idemo ispočetka, ali se ne smijemo predavati.
Imamo potencijale, imamo snage i trebamo konačno shvatiti što nam je to poručivao Zoran Đinđić: »Ne pitaj što Vlada može uraditi za tebe. Ne pitaj šta ti možeš uraditi za Vladu. Pitaj se što ti možeš učiniti za sebe i svoju obitelj.
Vojvodina je lokomotiva Srbije, a ja sam bio njen strojovođa u protekle četiri godine. Sutra će možda doći novi, a ja mu od srca želim da bude još korisniji Vojvodini i njenim građanima. Pruga kojom nas bude vodio bit će ova ista, koju smo mi trasirali.
Kao građaninu Vojvodine, polažem Vam račun.
Radili smo mnogo, radili smo vrijedno i pošteno, a ipak mi se čini da smo vam na kraju ostali dužni.
Možda vam je nedostajala jedna ekskurzija za vaše dijete, možda lijek za majku, možda posao za brata. Ali vjerujte: nema vlade na ovom svijetu koja vam može pomoći ako i vi sebi ne pomognete.
Jesmo li i Vi i ja učinili sve što smo mogli?
Autor je predsjednik Izvršnog vijeća AP Vojvodine
