Arhiv tekstova
Koliko je teška napisana riječ?
Riječ i težina. Netko bi se zapitao što imaju riječ i težina zajedničko, ali imaju. Zajedničko im je djelovanje na onoga kome je ta riječ upućena. Tako je i s izgovorenom i napisanom riječju. Ali napisana riječ u novinama ima utoliko veću težinu ukoliko je veći krug ljudi pročita. Dobrohotnost ili pogubnost zavisi od namjere, odnosno činjenja i ne činjenja poradi provjere vjerodostojnosti napisane riječi.
Na ovim prostorima riječ je bila središte raznih ratova. Medijskih ratova. U tim medijskim ratovima nije se gledalo na istinitost riječi, a s namjerom da se proizvede nesigurnost, mržnja, pravna i etička praznina, a i lična korist. Neistine su servirane najčešće uvijene kao dodatak uz istinite povijesne datume i događaje, a pod maskom tajnog i novootkrivenog.
U prošlom broju, od 13. kolovoza 2004. godine na stranicama 22 i 23 objavljen je tekst Zdenka Samaržije »Oaza duhovnosti i mira«. U tom tekstu, s podnaslovom »O crkvi« objavljena je neistina uvijena u točne povijesne podatke. U tom tekstu je rečeno: »… u lađi crkve nalaze se tri oltara: katolički u pročelju, a pravoslavni i protestantski s jedne i druge strane ulaza u crkvu«, što apsolutno nije točno. Takvi pokušaji prisvajanja su već viđeni, od strane Roberta Paulovića, Branislava Sančanina i drugih. Sve u svrsi dodvoravanja komunističkom režimu, kasnije velikosrpskim sljedbenicima. U broju 58 od 12. ožujka 2004. objavljen je 20. nastavak feljtona pod naslovom »Velike tajne malih majstora kuhinje« (knjiga Marka Kljajića »Kako je umirao moj narod« str. 112-120.), a baveći se istom tematikom famoznim pravoslavnim i protestantskim oltarima. Protestanti ne štuju Majku Božju, što bi svaki povjesničar morao znati.
Do 1976. su bila tri oltara izrađena u tirolskom stilu. Glavni posvećen Mariji Snježnoj, oltar s desne strane posvećen smrti sv. Josipa i oltar s lijeve strane posvećen sv. Joakimu i Ani. No, s preuređenjem crkve i prilagođavanjem novim liturgijskim propisima ostao je jedan oltar, posvećen Mariji Snježnoj. Bareljefi s dva sklonjena oltara su postav-ljeni u oltarskom dijelu na bijeli mramor i sve skupa oivičeno crnim mramorom. Dakle, crkva je preuređena po suvremenim liturgijskim propisima, a sve nakon drugog Vatikanskog koncila.
Jednostavno, crkva i svetište Marije Snježne, u narodu Gospe Tekijske, je katolička crkva i svetište, sve drugo su neistine.
A za neuke i kratki sat povijesti.
U XIII. stoljeću se na mjestu današnje tekijske crkve nalazila crkva posvećena Blaženoj Djevici Mariji.
U XVI. stoljeću tu crkvu Turci pretvaraju u džamiju.
Oslobađanjem od Turaka 1687. godine dolaze u Petrovaradin isusovci, 1693. godine uz dopuštenje kardinala Kolonića pretvaraju džamiju u kapelu Bezgriješnog Začeća Marijina.
Petoga kolovoza 1716. godine na području od Petrovaradina do brda Vezirac odigrava se ključna, za ovo područje presudna bitka između kršćanske vojske koju je predvodio princ Eugen Savojski i Turaka koje je predvodio Damad Ali-paša. Kršćani odnose briljantnu pobjedu. Uz crkvu je bio, sve do sredine XX stoljeća, brijest uz koji je bio vezan general grof Siegfried Bräuner, kojeg su Turci zvjerski ubili zajedno sa svojim suborcima koji su dan ranije u izviđanju bili zarobljeni. Poslije bitke princ Eugen Savojski poklanja sliku Marije Snježne, koja je kopija slike iz crkve Santa Maria Maggiore u Rimu.
Obitelj grofa Bräunera prva restaurira kapelu, a u čast pobjede Kršćana nad Turcima kapela je posvećena Mariji Snježnoj.
Isusovci obnavljaju 1754. kapelu, o čemu svjedoči ploča s natpisom na latinskom jeziku koja se nalazi s desne strane od ulaza u crkvu.
Godine 1881. godine Ilija Okrugić gradi na mjestu kapele crkvu u neogotskom stilu s dva zvonika i kupolom na zadnjem djelu u istočnom stilu, a po nacrtima Hermana Bolea, o čemu svjedoči mramorna ploča s posvetom dobrotvorima na latinskom jeziku koja se nalazi s lijeve strane od ulaza.
Prigodom proslave 1000. obljetnice prvog Marijanskog svetišta u Hrvata 1976., crkva svetišta Gospe Tekijske je obnovljena izvana i preuređena iznutra. Tada su uklonjeni dotrajali oltari (stari blizu sto godina), a suglasno novim liturgijskim propisima izgrađen je novi oltar.
Godine 1981. kupe dva neogotska zvonika su obložena bakrom. Na stogodišnjicu crkve propovijed je održao zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić.
I, kako vidimo, nema niti govora o pravoslavnim i protestantskim oltarima.
No, na Male Tekije i na Velike Tekije dolaze svi koji štuju Blaženu Djevicu Mariju. Napose i oni koji od Gospe Tekijske mole milost nebeskog Oca. Na Tekije hodočaste najviše katolici, a bude i pravoslavaca i nekršćana.
To je za neupućene. Svaka riječ ima težinu u svakom smislu i iza napisane riječi treba da stane istina. Ne smijemo dozvoliti da glasilo, bilo elektronsko ili tiskano, bude instrument širenja neistine.
Tako se i gospodin Zdenko Samaržija mora vjerodostojno informirati, pa i sam je povjesničar. A povjesničar ne smije olako pisati bez provjere, a najmanje maštati.
