Arhiv tekstova
Migracija hrvatskog življa
Prema nekim procjenama od 1992. do 1994. godine u Hrvatsku je došlo između 30.000 i 45.000 ljudi iz Vojvodine, velikom većinom Hrvata, premda među doseljenicima ima i pripadnika drugih naroda – Srba, Roma, Mađara, Slovaka, Rusina. Doseljenici, s kojima sam razgovarala, procjenjuju da ih je najviše, oko 22.000, stiglo iz Srijema, a ostali su uglavnom iz južne Bačke.
Teško je odrediti pouzdanost ovih proc-jena, između ostalog i stoga što se temelje na brojnosti hrvatske populacije u Srijemu, a razni procjenitelji najčešće propuštaju navesti točan teritorij na koji se odnose njihovi podaci.
POVIJEST: Moja analiza popisa stanovnika iz 1991. godine pokazuje, kako se na području istočnog Srijema (bez Zemuna), a s Novim Sadom, otprilike oko 32.000 ljudi izjasnilo Hrvatima. Ako na temelju iskaza doseljenih Srijemaca pretpostavimo, da se iz Srijema iselilo oko 40 posto hrvatskog življa, to bi značilo da ih se u Hrvatsku naselilo oko 13.000, te da je i ukupni broj doseljenika iz Vojvodine znatno manji od procijenjene brojke. Premda su te brojke nepouzdane, i smanjene govore o relativno značajnoj imigraciji hrvatskog življa, koja je vezana za raspad Jugoslavije i rat za hrvatsku neovisnost.
Doseljenici iz Vojvodine ponajviše dolaze iz Srijema, odnosno, iz istočnog dijela, te u različitim razdobljima jedinstvene ili podijeljene povijesne regije. Pogledajmo ukratko njezinu recentniju povijest. Nakon što je Srijem u cijelosti oslobođen od otomanske vladavine 1716. godine, polovicom 18. stoljeća njegov je veći dio, pod imenom Srijemska županija sa središtem u Vukovaru, stavljen pod vlast Hrvatskog sabora i bana. Dio srijemskog teritorija s Petrovaradinom, Zemunom i Mitrovicom, tada je uključen u Vojnu granicu i izvan je nadležnosti Hrvatskoga sabora. Nakon ukidanja Granice oba su dijela, civilni i vojni, 1881. godine ujedinjena u jedinstvenu Srijemsku županiju, koja je do 1918. godine, kao i drugi dijelovi Hrvatske, u sklopu Austro-Ugarske Monarhije.
U razdoblju prve Jugoslavije, između dvaju svjetskih ratova, Srijemska je županija prestala postojati kao administrativna jedinica. Godine 1939. samo je dio Srijema, šidski i iločki kotar, uključen u Banovinu Hrvatsku. Srijem je još jednom, kao cjelina, inkorporiran u Hrvatsku, u kratkome razdoblju postojanja Nezavisne Države Hrvatske. U komunističkoj Jugoslaviji pak, administrativno je podijeljen na tri dijela: najveći, istočni dio pripadao je Vojvodini, manji zapadni dio Hrvatskoj, a najistočniji, sa Zemunom i Batajnicom, Srbiji.
RAZLIČITI SRIJEMCI: Unatoč tim složenim i čestima promjenama administrativnih granica u 20. stoljeću, među hrvatskim stanovništvom istočnoga Srijema sve do preseljenja u Republiku Hrvatsku živjelo je uvjerenje o njegovoj pripadnosti Hrvatskoj i s time je u vezi snažno izražena hrvatska svijest ljudi. Iste osjećaje njeguju i danas, o čemu izvrsno svjedoči izjava jednoga uglednog doseljenika. »Domoljublje u nama živi i dok smo tamo živjeli, i sada. Nije važno što ja nisam u Slankamenu, nego sam u Iloku i Šarengradu. To domoljublje, to je hrvatsko domoljublje. Sada nije važno kolike su državne granice, jer Hrvatska nije samo država u granicama. Hrvatska je država i u nama, u dušama, u mozgu, u našoj svijesti.«
Srijemski Hrvati naseljeni u Hrvatsku nisu homogeni po podrijetlu, odnosno, do naseljavanja u Srijemu. Oni sami prave razlike između starosjedilaca, ljudi koji generacijama i stoljećima žive u Srijemu i doseljenika koji su Srijemci postali razmjerno nedavno. Naime, tijekom turbulentnoga 20. stoljeća Srijem je bio značajno imigracijsko područje za hrvatsku populaciju. Hrvati iz Bosne i Hercegovine dolazili su u Srijem kao izbjeglice za vrijeme Drugoga svjetskoga rata. Nadalje, tijekom agrarne reforme 1945.-1948. godine u istočni je Srijem, dotično u kotare Zemuna, Stare Pazove i Rume, naseljeno oko 1.000 obitelji iz pasivnijih krajeva Hrvatske. Među njima je, međutim, morao biti samo manji dio Hrvata jer od ukupnog broja kolonista u Vojvodini samo je 3,17 posto bilo hrvatske nacionalnosti. I nakon te organizirane kolonizacije, Hrvati iz Hercegovine, Dalmacije i Bosne dolaze u Srijem u potrazi za sezonskim poslovima. Beška je jedno Srijemsko mjesto u kojemu su takvi sezonski došljaci postali stalni stanovnici. Nakon naseljavanja u Hrvatsku, svi su ti, podrijetlom i osjećajem različiti Srijemci, u odnosu na starosjedilačko lokalno stanovništvo postali došljacima.
Nastavit će se
