Arhiv tekstova
Poklonik kreacije
Akademski slikar Ago Josip Skenderović, rođeni Subotičanin, koji već dvadeset i pet godina živi i radi u Parizu, nekoliko godina unatrag koristi odmor u rodnome kraju. Ovogodišnji odmor u rodnome kraju iskoristio je i za posjet Osmog saziva Likovne kolonije »Bunarić«, što je bila prigoda za kraći razgovor.
4Kako ste se odlučili za odlazak u Pariz?
Poslije Akademije, nakon što sam diplomirao, imao sam jednu izložbu na Paliću, a radio sam u Restauratorskom zavodu u Zagrebu. Nakon što sam odslužio vojni rok otišao sam živjeti u Pariz, to je bio moj san od srednje škole. U srednjoj školi sam i naučio francuski jezik. Osim što nam je predavala francuski jezik, profesorica nam je mnogo pričala o francuskoj kulturi i to se ‘lijepilo’ na mene, inspiriralo me i tako sam odlučio otići u Pariz 1979. godine i tamo živjeti.
4Je li Vas grad Pariz oduševio?
Život u gradu Parizu za mene je uistinu bio preporod i veliko oduševljenje. Znate, Hemingway je rekao kako su dva mjesta bitna u životu čovjeka. Jedno je mjesto gdje je čovjek rođen, a drugo mjesto je Pariz.
4Kako se odvijala Vaša likovna praksa u ‘gradu svjetlosti’?
Tamo sam se upisao u školu za grafiku, u atelje »17« kod Haytera i á l’ Ecole Nationale Superauore des Beaux-arts de Paris. Radio sam kao slobodni umjetnik, a osim vremena u ateljeu, koje sam provodio slikajući, radio sam i u domeni marketinga. Završio sam školu za digitalni dizajn i specijalizirao info-grafiju. Izlagao sam na oko pedesetak skupnih izložbi na žiriranim salonima i bijenalima, a imao sam dvanaest samostalnih izložbi. Bio sam najmlađi član likovne grupe »Formes et Vie« koja je djelovala više desetina godina pod patronatom Le Corbuisera i Fernanda Légera. Grupu su činili umjetnici koji su iskazivali humanističku i kreativnu vrijednost, a bavili smo se istraživanjem estetsko-urbanističkih koncepcija.
4Je li hrvatska umjetnička dijaspora pokušala promovirati u svjetskoj slikarskoj prijestolnici hrvatsku umjetnost?
U Parizu postoji Društvo bivših studenata hrvatskih sveučilišta »AMCA« i to Društvo je bilo organizator prve izložbe suvremene hrvatske umjetnosti u Parizu. Izložbu smo organizirali 1998. godine u vijećnici 6. arondismana. U to vrijeme bio je to jedan od najatraktivnijih prostora u srcu Pariza. Izlagala su četredeset i dva umjetnika, neki iz Hrvatske, a neki iz Francuske. Izložbu smo pripremali pune četiri godine, bio je to rad iz ljubavi, a katalog smo uspjeli izdati zahvaljujući Poglavarstvu grada Zagreba i nekolicini sponzora.
4Što karakterizira Vaš likovni jezik?
Moja likovna praksa je u domeni apstraktnog ekspresionizma. Svaki umjetnik stvara iz onoga što mu je osobno nadahnuće, a moje osnovno opredjeljenje je izražavanje linijom tog nadahnuća. Linija je jedan od osnovnih likovnih elemenata, a unošenjem boja oplemenjujem i obogaćujem tu liniju. Boje daju nove dimenzije linijama i omogućuju razne varijacije. Ta linija se u svim varijantama širila u široki potez. Radio sam četkom te široke poteze, što je spontano dovelo do pomaka u likovnom izrazu i do asocijacija na krajolike ravnice. Ujedno, ta linija se širila i tako sam stigao u likovnoj praksi i do linija u vidu meandra. Na mojim slikama nema elemenata mimetizma. Moje slike su izraz spontanih asocijacija izvanjskoga svijeta, koje među ostalim asociraju i pejzaže. Mene ne zanima raditi po ukusu široke publike. Poklonik sam kreacije, a ne komercijalizacije.
4Kakav je po Vašem mišljenju značaj Likovne kolonije »Bunarić«?
Kolonija je veoma lijep likovni susret, razmjenjuju se umjetnička uvjerenja i iskustva, što je veoma važno, a također se odvijaju likovna traženja i otkrića. Čovjek je ovdje doista blizak čovjeku.
