Arhiv tekstova
Šarlatanstvu nema kraja
Dugo najavljivana monografija Valpova iz pera dr. sc. Ive Mažurana unaprijed je pobudila znatiželju lingvista, etnologa, etnomuzikologa, arheologa, geografa, proučavatelja biljnoga i životinjskog svijeta i svakako ne na kraju, povjesničara, dakle svih onih koji su istraživanjima vezani za Valpovštinu.
Međutim, u knjizi velikoga formata, čvrstih korica i nespretno odabranoga naslova nema poslastica koje bi oduševile prostodušne čitatelje, koji još uvijek vjeruju da liječnici znaju liječiti, pravnici da poznaju pravo, da su političari samosvjesni i zreli te da povjesničari poznaju povijest.
UZALUD JE U KNJIZI TRAŽITI KATOLIČKU NIT: Čak i površni poznavatelji njegovih radova znaju da se Mažuran bavi doksografijom vladarskoga sloja i ratovima na hrvatskome području te da ne analizira društvenu strukturu ni svakodnevicu ljudi nekih prošlih vremena. Zaljubljenost u političare, plemstvo, vojskovođe i ratove te dosljedna nedosljednost u pružanju prostora »našima i njihovima«, osjeti se u svakom retku inače često zbrkanoga teksta punog razmahanoga domoljublja, dok o kalvinima na Valpovštini koje je naselio Petar Perny, vojskovođa na Mohačkoj bitci, nema niti retka; spominju se svi osvajači i osloboditelji Valpova, stavljene su njihove fotografije ili slike s njihovim likom, samo nedostaje Josip Broz; nema ni riječi holokaust, a oplakana je sudbina protjeranih Nijemaca nakon Drugoga svjetskog rata; etc. Uzalud je u knjizi tražiti katoličku nit, kao nositeljicu zapadne uljudbe. Mažuran nije spomenuo da su s Valpovštine potekla dva đakovačka biskupa, a o franjevcu Matiji Petru Katančiću, preteči narodnoga preporoda Hrvata, ima sramotno malo teksta.
POBRKANI LONČIĆI: Knjiga je kronološki strukturirana i to od srednjega vijeka, točnije do 13. stoljeća, do danas. O rimskoj Jovaliji i obližnjoj Murseli nema ni dobro sročene rečenice, a prapovijesni dio nije zastupljen ni retkom. Nema priče o razvoju agrara, krčenju šuma, melioracijama, poduzetništvu, infrastrukturi, a ne spominje se povijest medicine, ni humane ni animalne. Ne piše ni to da na Valpovštini i u Valpovu žive Hrvati. Očito da Mažuran ni na razini površne informacije nije upoznat s važnim procesima povijesnoga razvoja Valpovštine. Koliko je Mažuranovo neznanje pokazuju i pobrkani lončići prema Anti Evetoviću Miroljubu, Franji Kreutzeru, Danielu Danhelowskom, Bratoljubu Klaiću, Viktoru Zonnenfeldu te mnogim stanovnicima Valpovštine koje je Mažuran izostavio u svojoj tiskovini.
Zaključimo. Uvaženi je gospodin odradio još jedan fuš. Napisao je što se od njega tražilo. Povjesničare koji će pisati povijest odista određuju pobjednici.
