Arhiv tekstova
Volio bih se okušati kao trener
O igračkoj karijeri Stojka Vrankovića, visokog centra hrvatske košarkaške reprezentacije iz njenih najjačih dana, igrača koji je pokraj igara na europskom tlu među prvima zaigrao i na američkom NBA kontinentu, zna se gotovo sve. Bogata profesionalna karijera došla je do svog aktivnog kraja, i danas su pred Vrankovićem novi putovi budućnosti, na kojima će košarka zasigurno ponovno igrati važnu ulogu.
4Prijašnja ljeta u vašoj aktivnoj igračkoj karijeri bila su rezervirana za naporne pripreme i brojne treninge. A ovo koje se bliži kraju?
Sada sam na godišnjem odmoru u kojemu uživam skupa sa svojom obitelji, pokušavajući nadoknaditi što više propuštenog vremena.
4Hoćete li se vratiti košarci, u nekoj novoj ulozi, poslije godišnjeg odmora?
Još uvijek ništa pouzdano ne znam. Ja bih želio ostati u košarci, ali situacija je takva da još ne znam je li pravo vrijeme. No, siguran sam da će se ubrzo pojaviti prigoda da uđem u savez ili u neki klub.
4Iskustvo proslavljenog asa poput Vas jamačno bi pomoglo, s obzirom da nekad jedan od najtrofejnijih sportova trenutačno proživljava svojevrsnu krizu.
Jedno je sigurno da bogata igračka karijera i višegodišnje iskustvo koje posjedujem sigurno mogu pomoći, ali ako ne bude potrebe za mojim angažmanom, ja ću potražiti neku drugu soluciju.
4Što je po Vašem mišljenju razlog loših rezultata hrvatske košarke?
Generalno radi se o dosta propusta u radu, samoj organizaciji, izboru igrača, ali nikako nije u pitanju samo jedan određeni razlog. Što je tu je, i trebalo bi se prihvatiti rada, pomoći mladim talentiranim igračima, koje neosporno imamo, da se razviju u buduće vrhunske igrače.
4Atenska Olimpijada protječe bez hrvatske momčadi. Kako je Vama, kao bivšem olimpijcu iz srebrne generacije, pratiti Igre?
Meni je izuzetno žao pratiti Olimpijadu bez hrvatske reprezentacije, pogotovo što nas na nekoliko zadnjih velikih natjecanja nije bilo, a na europskom prvenstvu smo ostali bez plasmana. Što se tiče olimpijskog turnira u Ateni on je sam po sebi veliko iznenađenje, prije svega zbog blijedih igara favorizirane momčadi SAD, pogotovo nakon poraza od Portorika s ubjedljivih 19 razlike. No, mislim da će Amerikanci u drugom dijelu turnira zaigrati mnogo bolje.
4Vaše impresije s Olimpijade na kojoj ste aktivno sudjelovali?
Olimpijada je vrhunsko natjecanje, na koje dolazi krema svjetskog sporta i to je san svakoga sportaša. A kada se još osvoji i medalja onda je to jedan jedinstveni užitak.
4Igrali ste onu nezaboravnu utakmicu protiv jedinog, pravog »Dream teama« s Jordanom, Magicom i ostalim NBA legendama. Kako se Vi sjećate te utakmice?
To je nešto što se u karijeri rijetko događa i to je po mom mišljenju najbolja košarkaška momčad svih vremena i mislim da se poslije nje teško može pojaviti i slična reprezentacija SAD. Mislim da smo imali »sreće« i malo kvaliteta, pa smo uspjeli dogurati do finala i osvojiti srebro u Barceloni, držeći se većim dijelom susreta ravnopravno s legendarnim »Dream teamom«.
4Vi ste jedan od prvih euroskih igrača koji su zaigrali na parketima NBA dvorana, dok je danas najezda Europljana posve normalna stvar. Koliko je bilo teško probijati led?
U svakom slučaju u početku je bilo mnogo teže nego danas, ali posljednjih nekoliko velikih natjecanja očevidno pokazuju, koliko je europska košarka otišla naprijed. Slabiji rezultati američke selekcije pokazuju kako se i oni sami bore s kvalitetom, dok Europa vrijedno radi i izbacuje nove vrhunske igrače koji, normalno, nalaze mjesta u NBA ligi.
4Koji biste klub i igrače izdvojili u presjeku Vaše bogate igračke karijere?
Prije svih to je Zadar u kojemu sam osvojio prvi trofej u karijeri, prvenstvo bivše države, i meni je to, zasigurno, najdraži klub i sredina. Od igrača bih prije svih izdvojio pokojne Krešu Ćosića i Dražena Petrovića, s Krešom istina nisam igrao, ali mi je bio trener, dok bih od ostalih izdvojio legendarnog Larryja Birda.
4Utakmice za pamćenje?
Klupska pobjeda Zadra u Zagrebu nad Cibonom i osvajanje titule prvaka bivše države, a reprezentativna je svakako ona protiv Amerikanaca u finalu Olimpijskih igara u Barceloni 1992. godine.
4Na koncu, što biste voljeli raditi u budućnosti?
Volio bih se okušati kao trener, prvo bih želio raditi s mlađim uzrastima i pokušati im prenijeti moje iskustvo. A možda ću i skautirati (pratiti potencijalne talentirane igrače) za neku NBA momčad, no u svakom slučaju ću ostati vezan za košarku.
