Arhiv tekstova
Hrvati ne odustaju od državnosti
Za Kulina bana: Bosanski ban Kulin potpisao je 29. kolovoza 1189. godine ugovor s Dubrovčanima.
Jannus Pannonius: Ivan Česmički, poznatiji kao Jannus Pannonius, hrvatski je renesansni pjesnik. Rođen je, piše u jednoj pjesmi, u blizini ušća Drave u Dunav, dodat ćemo 1434. godine. Školovao se, pod pokroviteljstvom ujaka Ivana Viteza od Sredne, biskupa i učitelja Matije Korvina, kasnijeg hrvatsko-ugarskog kralja, u Italiji gdje je već sa 16 godina bio afirmirani pjesnik. Nakon doktorata, uslijedila je munjevita karijera okrunjena sjedanjem na stolicu pečuškoga biskupa. Uskoro ga je kralj Matija pozvao na dvor gdje je sreo kipara Ivana Dunkovića te minijaturistu Juraja Julija Klovića. Nezadovoljan kraljevom politikom stao je na čelo urotnika, no kada je Matija skršio pobunu, pobjegao je na Medvedgrad gdje je i umro u 1472. godine.
Ljudi se rađaju jednaki: Kriza društvenoga sustava i godine nerodice činile su život francuskog seljaštva i siromašnijeg građanstva nesnošljivim. Tisuće se prosjaka slijevalo u velike gradove tražeći posao, putovi su postali nesigurni, a francuski kraljevi nisu provodili reforme. Na vanjskopolitičkom su polju doživljavali mnoge neuspjehe – u Sedmogodišnjem ratu Francuzi su izgubili posjede u Americi te umalo sve posjede u Indiji. Pariz je u drugoj polovici 18. stoljeća bio znanstvena i kulturna prijestolnica Europe. Tekstovi u političkim časopisima isticali su potrebu izjednačavanja svih ljudi pred sudom, slobodu tiska te su tražili korjenite promjene društvenog sustava. Kralj je odgovorio zatvaranjem političkih neistomišljenika. I u srpnju 1789. godine napadom na Bastilleu, zloglasnu tamnicu, otpočela je Francuska revolucija. Izglasana je 27. kolovoza 1789. godine Deklaracija o pravima čovjeka i građanina, čije su odredbe utkane u ustave mnogih zemalja pa i u Ustav Europske Unije.
Banovina Hrvatska: Godine 1939. nacionalne suprotnosti u Jugoslaviji doživjele su vrhunac što je počelo brinuti i velike europske države. Vlasti u Beogradu shvatile su da se preko hrvatskoga pitanja ne može tek tako prijeći i da Hrvati neće odustati od hrvatske državnosti, a britanski i francuski političari sugerirali su knezu Pavlu da se dogovori s Hrvatima. Knez je prihvatio sugestije i nakon pregovora potpisan je sporazumom između predsjednika Vlade Dragiše Cvetkovića i Vladka Mačeka i stvorena je 26. kolovoza 1939. godine Banovina Hrvatska.
Iz Deklaracije o pravima
Čoveka i građanina
»Ljudi se rađaju i ostaju slobodni i jednaki u pravima. Društvene se razlike mogu temeljiti samo na općoj koristi.
Cilj je svakog državnog udruživanja zaštita prirodnih i neotuđivih prava čovjeka. Ta su prava: sloboda, vlasništvo, sigurnost i otpor protiv ugnjetavanja.
Porijeklo svakog suvereniteta počiva u biti u narodu. Ni društvo ni pojedinac ne može vršiti vlast koja ne proistječe izričito iz njega.
Sloboda se sastoji u tome da čovjek može raditi sve što ne škodi drugome…
Nitko ne smije biti uznemiravan zbog svojih nazora, čak ni vjerskih, samo ako njihova manifestacija ne remeti javni red ustanovljen zakonom.
Svako društvo u kojem garancija prava nije osigurana i dioba vlasti određena nije ustavno.
Budući da je vlasništvo nepovredivo i sveto pravo, svojina se nikome ne može oduzeti…«
Sporazum Cvetković - Maček
Članak I. …Sjedište Banovine je u Zagrebu.
Članak II. U nadležnost Banovine Hrvatske prenose se poslovi poljoprivrede, trgovine i industrije, šuma i ruda, građevina, socijalne politike i narodnoga zdravlja, fizičkog odgoja, prosvjete i unutrašnje uprave…
Članak III. Banovini Hrvatskoj… ima se osigurati potrebna financijska samostalnost.
Članak IV. Zakonodavnu vlast u stvarima iz nadležnosti Banovine Hrvatske vrše kralj i Sabor.
Članak VII. Sabor se saziva kraljevim ukazom i zasjeda u Zagrebu.
Članak VIII. Kralj imenuje i razrješava bana Ukazom, koji potpisuje novoimenovani ban
