Arhiv tekstova
Sami stvarajmo dobre uvjete
Ove su se školske 2004./2005. godine mališani po treći put u subotičkoj općini upisivali u odjeljenja na hrvatskom jeziku. Novina je da će se otpočeti sa satima hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture i u višim razredima osnovnih škola, no, anketiranje zainteresiranih tek predstoji. O početku nove školske godine, kao i o obrazovanju na hrvatskom jeziku u Vojvodini, razgovaramo s članom Izvršnog odbora HNV-a za obrazovanje Dujom Runjeom.
HR: Ove se godine po treći put organizirano provodio upis prvaka u odjele na hrvatskom jeziku. Recite nam kako je protekao upis djece u prethodne dvije godine?
Možemo reći da su dvije godine i dosta, a i malo da bi se napravila neka relevantna analiza. Kad smo započinjali, neke pretpostavke još nisu bile ispunjene. Također moram istaknuti da je 2002. godine koncem veljače tek donijet Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina čime je utrt put Hrvatima kao nacionalnoj manjini. Mi smo brzo reagirali i napravili program, jer za početak nisu dovoljni samo pravni okviri, već i program, pronaći kadrove, te roditelje i učenike koji bi se mogli upisati. Ima naravno mnogih koji su smatrali da to nije tada trebalo počinjati, da nije još vrijeme za to. Naša je deviza bila da bolje uvjete treba stvarati, da oni ne dolaze sami i kako kaže u Bibliji »Tko pazi na vjetar ne sije, tko gleda na oblake ne žanje«. Dobrih vremena nema, mi smo, mislim, dobro napravili. Pokazalo se da je program koji je napravilo Hrvatsko akademsko društvo, Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje i kulturu prihvatilo u cijelosti bez ijedne zamjerke i dopune. Moram također reći da smo to zahvaljujući pokojnoj profesorici Mariji Grasl vrlo brzo napravili i to je dobar program koji je i danas u uporabi. Mi smo brzo reagirali i u odnosu prema subotičkoj lokalnoj samoupravi budući da smo locirali da bi jedino Subotica mogla biti relevantna za tu godinu da se započne s nastavom na hrvatskom jeziku. Moram reći da je bio te prve godine dobar odjek budući da su se pojavila 54 učenika u Subotici i područnim subotičkim školama. Našli smo odgovarajuće učitelje a mogu reći i da je bilo dosta zainteresiranih. Imali smo stanovitih problema oko udžbenika što je i normalno, trebalo je dobiti sve suglasnosti i papire za korištenje udžbenika iz Hrvatske.
Dobrim dijelom zahvaljujući subotičkom Odjelu za društvene djelatnosti na čijem je čelu Grgo Francišković mi smo sve to napravili pravodobno tako da je škola započeta na vrijeme. Naravno, to je bio mali broj učenika prve godine. No, ako imamo u vidu da je tome prethodilo više od 50 godina apstinencije hrvatskog jezika na ovim prostorima, moram reći da je to bio lavovski dio posla i da je uspješno obavljen, jer je to za nas vrlo značajno. Naravno, mi smo se sljedeće godine malo uljuljali, mislili smo da će to ići samo od sebe i upisao se mnogo manji broj učenika u odjele na hrvatskom jeziku od očekivanih. Javio se 21 učenik, što je za nas bilo prilično alarmantno, a bio je to rezultat upravo toga koliko smo mi dali. Naime, iz kuta roditelja ima puno nepoznanica: što će biti s petim razredima, što će biti sa srednjom školom, itd. Mnogo je bilo neizvjesnosti a mislim da smo mi tome jednim dijelom kumovali budući da nismo svi znali prave odgovore, a s nepreciznim i nepotpuno određenim odgovorima stvara se sumnja, što onda ne daje rezultate. Moram reći da je formiranje Hrvatskog nacionalnog vijeća dosta pomoglo ovo pitanje.
Ove je godine upis u prvi razred završen i imamo već 45 učenika. Veoma je značajno da je u samom gradu povećan broj učenika i po prvi puta će se pojaviti odjel u OŠ »Sveti Sava«.
Prošle godine smo također započeli sa satima hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture u nižim razredima osnovne škole. Razlog tome je što smo smatrali da treba činiti manje korake kako bismo na temelju toga mogli početi i s izučavanjem hrvatskoj jezika u višim razredima osnovne škole kada pronađemo kadrove. Također moram istaknuti da smo sve vrijeme imali potporu iz Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske, tako da smo prošle godine dobili učiteljicu koja je bila u koordinaciji, bila je pomoć učiteljima koji su svoje obrazovanje završili u Srbiji, na srpskom jeziku, i koji su imali problema glede jezika.
HR: U kojim će sve školama u subotičkoj općini u školskoj 2004./2005. godini biti formirani odjeli na hrvatskom jeziku?
Da krenemo redom. OŠ »Sveti Sava« pet učenika, suglasnost je stigla iz Pokrajinskog tajništva za obrazovanje i kulturu i osiguran je učitelj koji će tamo raditi a smatramo da će i sljedeće godini biti taj broj te da će biti kombinirani odjeli što smatram da je neminovnost na ovim prostorima. Bit će šest učenika u OŠ »Ivan Milutinović«. Pozitivno je iznenađenje OŠ »Matko Vuković« koja ima 18 učenika za prvi razred, područna škola »Ivan Milutinović« u Maloj Bosni ima osam učenika, a OŠ »Matija Gubec« u Tavankutu, poslije godinu dana stanke, ima sedam učenika za ovogodišnji prvi razred na hrvatskom jeziku. To je sadašnje stanje. Naravno, mi ćemo poduzeti i druge korake budući da namjeravamo ove godine startati s izučavanjem hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture u višim razredima osnovne škole i u Gimnaziji. Obratili smo se Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske i već je dobivena suglasnost za profesoricu hrvatskog jezika, koja bi jednim dijelom izvodila tu nastavu, a pored toga bi angažirali nedavno došlu našu sugrađanku Ljubicu Vuković, koja je završila povijest i povijest umjetnosti u Zagrebu. Mislim da su to dvije osobe koje bi idealno mogle raditi na izučavanju hrvatskog jezika u višim razredima osnovnih škola. U rujnu će se anketirati roditelji čija djeca pohađaju više razrede osnovnih škola, a strateški nam je značajna Gimnazija. Imajući u vidu da svake godine dobar broj gimnazijalaca ide na studij u Hrvatsku, mislimo da će njima biti pomoć da se upoznaju s hrvatskim jezikom, s poviješću i kulturom, što će im olakšati pripreme za razredbene ispite. To je prvi stupanj u ideji ostvarivanja nastave na hrvatskom jeziku što se tiče srednje škole, prije svega Gimnazije.
HR: Svake je godine sve više odjela na hrvatskom jeziku. Ima li u hrvatskoj zajednici raspoloživog stručnog kadra, koji preuzima te odjele? Postoje li i dalje za te učitelje dodatne edukacije?
Moram reći da mi nažalost živimo u vremenu kada se stvara suficit kadrova. Ekspanzija je školovanja tih kadrova, od subotičke Više škole za školovanje odgajatelja do Učiteljskog fakulteta u Somboru. Mi smo se strategijski opredijelili da su za nas zanimljiviji ljudi koji su upravo ovdje završili školu, koji dobro poznaju ovaj narod i koji su spremni dati svoj maksimum. Moram reći da se svake godine povećava interes učitelja koji bi radili u odjelima na hrvatskom jeziku, neki tu vide svoje dugoročno uposlenje. Do sada smo radili na nekakvoj doedukaciji putem seminara, tečajeva i slično. Rekao bih da je to dobra polazna osnova, ali niti blizu nije dostatno. Naš je cilj, da se svi zainteresirani, a njih je prema mojim podatcima 25, imati doedukaciju za predmete koji nisu polagani na Učiteljskom fakultetu u Somboru, prije svega hrvatski jezik, metodika povijesti i glazba. To bi polagali na učiteljskim fakultetima u Osijeku ili u Zagrebu, a profesori s tih fakulteta bi dolazili ovamo. Želimo da kvaliteta nastave bude na višem stupnju, da se učitelj ne osjeća nesigurnim i mislim kako je pravo vrijeme da krenemo s aktivnostima na tom polju, a sve je dogovor s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. Mislim da ćemo tako na jedno duže razdoblje riješiti pitanje kadrova.
HR: Kakva je situacija s obrazovanjem na hrvatskom jeziku u drugim općinama u Vojvodini?
U početku smo mislili da je subotička općina najpodesnija za uvođenje nastave na hrvatskom jeziku. Imajući u vidu sve što se prijašnjih godina događalo, smatrali smo da drugdje treba proći više vremena kako bi se s ovim projektom moglo započeti. Mi smo mislili da u drugim općinama, prije svega u somborskoj i apatinskoj, imajući u vidu Bački Monoštor i Sontu, treba početi prvo s izučavanjem hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture. Moram reći kako se još tijekom prošle godine, za svaku pohvalu, u Bačkom Monoštoru i Sonti počelo s izučavanjem ovog predmeta, te u te obje škole ima pedesetak učenika… U tim ćemo sredinama i ove godine nastaviti s izučavanjem hrvatskog jezika, uključujući eventualno neke druge sredine, na primjer Sombor. Za sada, prema našim procjenama, mi s tim još ne bismo mogli startati u Srijemu, moramo pronaći neke druge modele kako bi naš narod na tim prostorima dobio nešto od toga.
HR: Roditelje prigodom upisa prvaka najčešće zanima kako će izgledati obrazovanje njihove djece od petog razreda osnovne škole pa nadalje. Što je tu u planu?
Nažalost, uvriježila se nekakva skepsa, što će biti s djecom kada završe četvrti razred. Za mene, dileme nikakve nema. Prema mojim podatcima o kadrovima koji rade u Subotici, a koji bi htjeli raditi na hrvatskom jeziku, mislim da imamo dosta kvalitetnih profesora i nastavnika koji bi to radili, a pitanje nastavnika hrvatskog jezika za jedan izvjestan period riješili bismo dolaskom profesora iz Hrvatske. Naravno, postavlja se pitanje hoće li u svakoj školi biti nastava na hrvatskom jeziku. Ne može se svakako računati da u osnovnim školama »Ivan Milutinović« i »Matko Vuković« bude i jedno i drugo. Svakako će doći do spajanja, racionalizacije, ali nema dileme i odgovorno tvrdim da ćemo imati adekvatne profesore za bazične predmete, za matematiku, informatiku, engleski jezik… Jedva čekam da krenemo i s višim razredima osnovne škole. Mislim da je optimalno i da ciklus treba zatvoriti gimnazijom na hrvatskom jeziku koja bi osigurala dobru kvalitetu nastave.
HR: Dobro polazište za formiranje odjela prvaka s nastavom na hrvatskom jeziku su vrtići koji u subotičkoj općini također imaju formirane i grupe na hrvatskom jeziku. Koliko ima grupa?
Što se tiče ranijih godina, imali smo jednu skupinu u Tavankutu, dvije godine, a bit će i ove treće, te imamo u vrtiću »Sunčica« u samostanu časnih sestara gdje je prošle godine bila jedna grupa a ove će ih godine biti dvije s 47 mališana. Pokraj toga, ima nekoliko skupina s dvojezičnom nastavom na srpskom i hrvatskom jeziku, to su istureni odjeli u Gornjem Tavankutu, Ljutovu, Bikovu, Maloj Bosni i Starom Žedniku.
HR: Svake se godine svršeni srednjoškolci iz Vojvodine upisuju i na sveučilišta u Hrvatskoj. Kako je prošao ovogodišnji upis?
Od svih kandidata iz Vojvodine, koji su ovoga ljeta polagali razredbene ispite na sveučilištima u Hrvatskoj, uspješno ih je položilo skoro tri četvrtine već u prvome roku, a ostali će to pokušati u ponovljenome, rujanskom ispitnom roku na onim fakultetima u Hrvatskoj, na kojima je preostalo slobodnih mjesta nakon srpanjskoga roka, ili na sveučilištima u SiCG. Na prijavu razredbenog postupka, polaganje i upis, otputovala su 43 kandidata, a od toga je u prvom roku 31 kandidat položio i upisao studij, što čini 72 posto. Mi u Vojvodini trebamo donijeti strategiju vezanu za to pitanje. Cilj nam je da studenti postižu što bolji rezultate i da im se osiguraju optimalni uvjeti. Prošle je godine bilo problema oko smještaja brucoša. Nažalost, mi nemamo sve na papiru. To je jedno od pitanja koje bi s Republikom Hrvatskom trebalo točno definirati. I mi se moramo odrediti je li nam prioritet upisivanje na fakultete u Zagrebu, Osijeku, ili u Srbiji.
HR: Hoće li ove godine udžbenici učenicima u odjelima na hrvatskom jeziku stići do početka školske godine?
Ove će godine problem udžbenika postojati u Srbiji. Naime, tek je 18. kolovoza donijet program. Što se tiče hrvatskih odjela, mislim da će stići pravodobno, po prvi puta. Uz dodatne napore zajednice oko fotokopiranja nekih radnih listova, mislim da će biti dovoljni za kvalitetne rezultate.
