Arhiv tekstova
Nisam se osjećala nesigurno u Vojvodini
Od kraja prošloga tjedna dužnost generalne konzulice Republike Hrvatske u Subotici prestala je, zbog isteka mandata, obnašati dr. Jasmina Kovačević-Čavlović. Tim povodom, dosadašnja generalna konzulica dala je kraći intervju za HINU i Hrvatsku riječ.
HR: U kojoj se mjeri današnje društveno ozračje promijenilo u odnosu na početak Vašeg mandata?
Mislim da je društveno ozračje svakako drugačije i učinjen je veliki iskorak u odnosu na prethodno razdoblje. Vrijeme kad sam ja počela ovdje raditi, kada je počeo djelovati Generalni konzulat, bilo je Miloševićevo vrijeme, vrata svih institucija u Vojvodini za nas su bila zatvorena, osim vrata lokalne samouprave, gdje smo zaista imali puno razumijevanje gradonačelnika i to nam je otvorilo mogućnost za djelovanje na ovom području. Državne institucije su bile dosta zatvorene prema nama posebice na pokrajinskoj razini. Od pobjede DOS-a, dakle od desetog mjeseca 2000-te, nama su se i ta vrata otvorila i to je zapravo omogućilo daljnji razvitak suradnje, počevši od gospodarske, pa kulturne i prosvjetne surandnje, i na kraju su odnosi između dviju država uznapredovali i rezultirali su i suspenzijom viznog režima.
HR: Koliko ste zadovoljni tom suradnjom i odnosima koje ste imali s lokalnim te pokrajinskim i državnim tijelima?
Nakon promjena koje su se dogodile u listopadu 2000-te, ta suradnja je intenzivirana na zaista obostranu korist, i Republike Hrvatske, i same Srbije i Crne Gore. Ta je suradnja urodila jednom dobrom gospodarskom suradnjom između dviju država, posebice povezivanjem naših graničnih područja, dakle Vojvodine i Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske županije. Brojni sklopljeni ugovori zapravo svjedoče o vrlo uspješnoj gospodarskoj suradnji, kao i brojna izaslanstva koja su iz Republike Hrvatske dolazila ovdje, odnosno koja su s ovoga područja odlazila u Republiku Hrvatsku.
HR: Je li tu suradnju pogoršalo ono što se događalo početkom godine, kada su upućivane prijetnje hrvatskoj zajednici, a u tom kontekstu i osoblju Konzulata i Vama osobno? Na koji je način to utjecalo na Vaš rad?
Svakako, incidentna situacija, koja je na neki način kulminirala negdje oko Nove godine i u prvom i drugom mjesecu ove godine, nije moglo biti nešto čime bi se bilo koja demokratska država mogla pohvaliti, i mi smo upozoravali na to sve vrijeme. Uslijedile su i diplomatske note, nastojali smo preko medija zapravo reći, da takav način ponašanja niti jedna demokratska država ne smije tolerirati, jer sve države koje imaju manjine na svom području trebaju nastojati tim manjinama stvoriti uvjete da one mogu slobodno, nesmetano ostvarivati svoja temeljna manjinska prava. Međutim, ovdje se diralo ne samo u manjinska prava nego u krucijalna ljudska prava. Iz tih razloga smatrali smo da je potrebna žestoka osuda i represija državnih organa Srbije i na to sam ja od početka ukazivala. Međutim, mislim da su incidenti nešto što je za nas prošlost, što nikako ne smije ugroziti uzlazni trend između dviju država.
HR: S ove vremenske distance kako bi se mogle objasniti te prijetnje i jeste li se Vi osobno osjećali nesigurno u ovoj sredini?
Nisam se osjećala nesigurno, jer zapravo nisam shvaćala te prijetnje tako ozbiljno kako su one bile upućivane. Znala sam da se radi o, na neki način, zastrašivanju, o pokušaju remećenja napora, koji su činjeni s moje strane u uspostavi čim bližih odnosa između dviju država, i isto tako emancipiranju naše hrvatske manjine koja je po prvi puta dobila status nacionalne manjine na ovom području. Gledajući upravo u kontekstu ovih bilateralnih odnosa, koji su, kako sam već nekoliko puta naglasila, stalno bili uzlazni, smatrala sam da su incidenti samo jedna epizoda, na žalost epizoda koju ne trebamo zaboraviti, ali svakako ne trebamo niti do njih puno držati.
HR: Što se, u vezi položaja ovdašnjih Hrvata promijenilo za protekle četiri godine?
Naša manjina konačno je postala manjina na ovom području i to je velika statusna promjena koju je naša hrvatska manjina ovdje doživjela. Samim time je ona postala koliko-toliko al pari s ostalim nacionalnim manjinama, dakle nivelirana u mogućnosti ostvarivanja manjinskih prava. Prema tome smatram, da su Hrvati po prvi puta dobili mogućnost participiranja na svim razinama u svim društvenim porama, i smatramo, a Republika Hrvatska je uvijek to u bilateralnim kontaktima naglašavala, da će se formiranjem Nacionalnog vijeća omogućiti veća participacija hrvatske manjine.
HR: Kako biste ocijenili suradnju koju ste imali s predstavnicima institucija i organizacija ovdašnjih Hrvata?
Mislim da je suradnja bila iznimno dobra. Bilo je dosta teških trenutaka koje smo morali zajedno proživjeti. Mislim da se i s moje i sa strane hrvatske zajednice shvatilo, kolika su ograničenja u pojedinim trenutcima ne samo financijske već i ostale naravi i mogućnost djelovanja u danim okolnostima, jer je zapravo pomoć Republike Hrvatske bila na nekoliko razina. Jedan od vidova te pomoći bilo je djelovanje Generalnog konzulata. Mi smo sa svoje strane nastojali pripomoći gdje god je bilo moguće u čim bržem rješavanju konzularnih zahtjeva. Kad je riječ o financiranju potreba naše manjine, teško je bilo u proračunskim okvirima izdvajati više sredstava. Vjerujem da je bilo nezadovoljstva, ali svakako je trebalo uzeti u obzir i situaciju u kojoj je bila Republika Hrvatska. Dakle, jedna ratna situacija i ne manje bolna poratna situacija, kada je trebalo izgrađivati zemlju i kada su zapravo svi resursi bili okrenuti prema tome.
HR: Kako vidite budućnost suradnje između dviju država – Hrvatske i Srbije i Crne Gore – u tom kontekstu i budućnost statusa ovdašnjih Hrvata?
Za budućnost suradnje mogu tvrditi, jer svi mi na neki način pretendiramo biti punopravni članovi Europske unije. Prema tome, samim time moramo poštivati uvjete koje ta Europske unija nudi. Jedan od tih uvjeta je svakako dobra, intenzivna dobrosusjedska suradnja između država koje ulaze u Europsku uniju. Prema tome, Republici Hrvatskoj je od izuzetnog značaja njegovati dobru suradnju sa svim svojim susjedima, a mislim da je to i u interesu države primateljice. Prema tome, uvjerena sam da će ozračje budućih odnosa također biti vrlo pozitivno i da će doprinijeti jednom stabilnijem položaju manjina koje se nalaze na ovom području.
HR: I, na koncu, što nam možete reći o vašem nasljedniku?
Moj nasljednik bit će Davor Vidiš, za kojeg mogu reći da je vrstan diplomat, koji je već bio na ovome području, djelovao je ovdje. Prema tome, dobro poznaje prilike, on je bio otpravnik poslova Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu i mislim da će u cijelosti preuzeti ovu zahtjevnu zadaću, koju sam ja nastojala u proteklih četiri i pol godine ispunjavati.
