Arhiv tekstova
U potrazi za boljom budućnošću
Stipan Silađi, student Građevinskog fakulteta u Osijeku
Idem zbog
boljih uvjeta
Dvadesetgodišnji Stipan Silađi, mladić vedra duha, pouzdan nogometaš sonćanskog NK »Dinama«, od ove jeseni bit će student Građevinskog fakulteta u Osijeku. No, za Stipana promjena statusa neće značiti i promjenu životne sredine. »Osijek je već uvelike moj grad, jer tamo živim već četiri godine. U Osijeku sam svršio Srednju elektrotehničku školu, a sad sam polagao i razredbeni ispit, s uspjehom, te kao dvadeseti na rang listi, upisao prvu godinu Građevinskog fakulteta.«
Stipan je ovih godina vikende provodio u rodnoj Sonti, nastupajući za NK »Dinamo« i družeći se s prijateljima iz djetinjstva. »I dalje ću dolaziti u Sontu, no ne vjerujem da ću imati onoliko slobodnog vremena, koliko sam imao tijekom srednje škole. Koliko sam informiran od starijih kolega, obveza je puno, a ja bih želio i uspješno okončati izobrazbu koju tek započinjem. Kao student iz dijaspore, pošto sam prešao određeni prag, oslobođen sam plaćanja upisa na fakultet, natjecao sam se i za stipendiju, te za mjesto u studentskom domu.«
U posljednje četiri godine, za razliku od većine prijatelja, bio je odvojen od rodite-lja, što ga je, na neki način natjeralo na brže sazrijevanje. »Živio sam bez najbližih, na neki način prepušten sam sebi. No, to mi nije bio problem, naučio sam se snalaziti u takovim uvjetima. U Sontu sam dolazio skoro svakog vikenda, pa sam lijepo osjetio razliku u životnim uvjetima. Čini mi se da je, ipak, u Hrvatskoj životni standard na malo višoj razini nego u Srbiji«.
Kad je u pitanju život poslije fakulteta, Stipan ne dvoji: »Uopće se ne mislim vraćati u Sontu. U Hrvatskoj je lakše doći do uposlenja, na cijeni je izobrazba. Isto tako, može se solidno živjeti od svoje plaće, što je u Srbiji jako teško, upravo zbog tih uvjeta svoju perspektivu vidim s one strane Dunava«.
Kristina Zec, studentica Pravnog
fakulteta u Osijeku
Idem da ostanem
Kristina Zec, rođena 1985. godine, završila je Gimnaziju u Apatinu. Živi sa roditeljima i sestrom u Sonti, od jeseni će postati Osječanka. Položila je s uspjehom razredbeni ispit i upisala prvu godinu Pravnog fakulteta u Osijeku. »Oduvijek sam maštala o studiranju u Hrvatskoj. Pomalo me vuku korijeni, a pomalo i priče starijih kolega o boljoj perspektivi i lakšem uposlenju.. Vidim da je u Srbiji sve više mladih, neuposlenih ljudi, u velikom broju fakultetski obrazovanih., ne bih voljela biti jedna od njih, a isto tako, ne bih voljela ostati samo sa srednjom školom«.
Kristina ne očekuje nikakve probleme zbog promjene sredine. »Mislim da ću se dobro snaći, uostalom i Subotica ili Novi Sad bi mi isto tako bile nove sredine, pa zašto onda ne bih otišla tamo gdje najviše želim? Hrvatsku ne smatram inozemstvom, to mi je matična država, a ukoliko mi se posreći, ostat ću tamo zauvijek«, kaže Kristina.
Ana Ivošević, studentica
na Filozofskom fakultetu u Osijeku
Ne bih se vra}ala
Devetnaestogodišnja Ana Ivošević iz Sonte, s diplomom Srednje medicinske škole u Somboru, položila je razredbeni ispit na Filozofskom fakultetu, odsjek psihologije, u Osijeku. Oduvijek je željela na školovanje u Hrvatsku. »Htjela sam već nakon osnovne škole otići u srednju u Osijek, no popustila sam nagovorima roditelja i ostala. Ali, kad sam prošle godine čula da se na Filozofskom fakultetu u Osijeku otvara odsjek psihologije, nisam više razmišljala ni o kakovim drugim kombinacijama. Mojoj sreći nije bilo kraja kad sam ispunila uvjete za upis. Natjecala sam se i za stipendiju i za mjesto u studentskom domu, a nadam se da ću dobiti oboje«, kaže Ana.
Anu razmišljanja o profesionalnoj karijeri nakon studija vežu za Hrvatsku. »Ne bih se vraćala u Srbiju. Po svim informacijama, za mlade stručnjake u Hrvatskoj ima posla, a puno su povoljniji i uvjeti za daljnje usavršavanje i specijalizacije. Ne bih se voljela vratiti i postati sttistička brojka na birou za upošljavanje«.
