Andrija II. i Bela IV.
Andrija II. (1205.-1235.) bio je slab vladar koji je ostao zapamćen po tome što je Veneciji, zauzvrat za jeftiniji prijevoz u Palestinu, priznao pravo na Zadar koji je križarska vojska za nju osvojila 1202. godine. Godine 1222. plemići su ga prisilili da im izda Zlatnu bulu, povelju kojom je plemstvu dao brojne povlastice i ograničio kraljevu vlast nad njima.
Povrh toga, u njoj je predviđeno sazivanje godišnjih sabora na kojima bi kralj saslušao pritužbe srednjega i sitnijeg plemstva, što smatramo začetcima parlamentarizma u Hrvatskoj. Prvi staleški sabor slavonskoga plemstva sazvan je 1273. godine, a tijekom 14. stoljeća ustalile su se skupštine plemića u Hrvatskoj i Dalmaciji.
BELA IV.: Andrijin sin i nasljednik Bela IV. (1235.-1270.) pokušao je urediti stanje u kraljevstvu, no u tome ga je spriječila provala Tatara, koji su porazili njegovu vojsku na rijeci Šaju. Nakon toga Tatari su prodrli u Hrvatsku pljačkajući je od Božića 1241. do travnja 1242. godine. Tatari su svoje haranje prekinuli povlačenjem nakon vijesti o smrti kana.
NAKON PROVALE TATARA: Nakon provale Tatara, Arpadovići su podupirali izgradnju sigurnih utvrda od opeke i kamena, što je pogodovalo napretku gospodarstva. Pečena opeka postupno je zamijenila drvenu konstrukciju vojnih, ali i sakralnih građevina. Jačala je moć vlastelinskih gradova pa su se oko njih naseljavali obrtnici i trgovci. Razvilo se i rudarstvo te novčarstvo. Gradovima koji su mu pomogli u bijegu pred Tatarima, ali i gradovima u kojima se otprije razvila trgovina, Bela je dijelio povlastice, koje je potvrđivao zlatnim pečatima – bulama, pa takve dokumente nazivamo Zlatnim bulama. Godine 1242. takvu je bulu dobio Gradec, postavši time slobodnim kraljevskim gradom.