Arhiv tekstova
Dobrotvor svojega naroda
Od smrti prvoga subotičkog biskupa Lajče Budanovića 1958. godine pa do danas objavljene su samo dvije knjige, koje za glavni predmet imaju život i djelo biskupa Budanovića. Te dvije knjige, »Zadužbina biskupa Budanovića« (Subotica, 2002.) i »Subotička matica« (Subotica, 2002.) djelo su autora Josipa Temunovića. U nakladi Zadužbinskog odbora »Zadužbine biskupa Budanovića« ovih dana objavljena je i treća knjiga u kojoj se s više strana piše o biskupu Budanoviću.
Riječ je o knjizi »Zbornik radova o biskupu Lajči Budanoviću« koji sadrži radove, koji su kao predavanja predočeni na znanstvenom skupu pod nazivom »Razgovor prigodni o biskupu Lajči Budanoviću«. Taj znanstveni skup održan je 14. i 15. listopada 2003. godine u Subotici pod pokroviteljstvom subotičkog biskupa dr. Ivana Pénzesa, a u organizaciji Zadužbinskog odbora i Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost »Ivan Antunović«. Urednik tiskanog Zbornika je Josip Temunović.
PASTORALNI RAD MONS. BUDANOVIĆA: Zbornik sadrži predavanja koja obuhvaćaju teme sa skoro svih područja biskupovog rada, a započinje radom »Mons. Lajčo Budanović pastoralni radnik«, koji je napisao mons. Bela Stantić. U ovome radu može se pročitati, kako pastoralni rad mons. Budanovića počinje danom njegova svećeničkog ređenja 24. lipnja 1897. u Kaloči, nakon čega je mons. Budanović bio najprije kapelan u Santovu, a zatim u Kaćmaru, Subotici, Novom Sadu, Somboru i Baji. Mons. Budanović je uočavao velike duhovne, kulturne, pa i materijalne potrebe svojeg naroda, a mons. Stantić ističe kako mladi svećenik Budanović nije mijenjao svoj stav prema pastoralnom radu niti kad je postao župnikom 26. srpnja 1912. u Bačkom Brijegu. U radu se navodi kako je Lajčo Budanović 12. siječnja 1920. imenovan apostolskim administratorom novoosnovane Bačke apostolske administrature sa sjedištem u Subotici, »a imenovanje za naslovnog biskupa cisamskog 18. veljače 1927. i njegovo biskupsko posvećenje 1. svibnja 1927. postat će plodno tlo za puni pastoralni rad mladoga biskupa«.
VAŽNI PRAVNI AKTI: Sljedeći rad u Zborniku naslovljen je »Spisateljski rad biskupa Lajče Budanovića«, a napisao ga je mr. Lazar Ivan Krmpotić, koji u uvodnom dijelu svoga rada opisuje biskupov angažman na kulturnom polju, a potom donosi prikaz članaka pedagoškog karaktera, povijesnih rasprava, crtica iz bunjevačke prošlosti, putopisnih zapisa, pučkih pripovijesti i crtica koje je pisao biskup Budanović. Slijedi rad Krešimira Bušića »Prikaz knjige Zadužbina biskupa Budanovića«. Riječ je o prikazu knjige Josipa Temunovića, kojom je autor uspio približiti dio prošlosti hrvatske zajednice u Vojvodini.
U radu dr. Đure Hranića »Crkvena i kulturološka vrijednost Zadužbine biskupa Budanovića« može se više pročitati o tri važna pravna akta i tri koraka na putu ostvarenja »Zadužbine«. Prvi među njima je Izvod iz zapisnika Senata crkvenih općina u Subotici, sa sjednice 26. lipnja 1933., drugi dokument je Osnovni list, izdan 27. ožujka 1941., dok je treći dokument Oporuka biskupa Budanovića, napisana i potpisana 24. travnja 1942. Dr. Hranić u svom radu piše i o osnivanju »Subotičke matice« koju je biskup Budanović osnovao 14. siječnja 1934. u kojoj udružuje i povezuje sva hrvatska društva, te na taj način pokušava čuvati i njegovati vjerski i nacionalni identitet.
AKTUALNI PRAVNI POLOŽAJ ZADUŽBINE: Tema rada dr. Nikole Škalabrina . Slijedi rad dr. Nikole Škalabrina »Codex Bačiensis« o crkveno-pravnom djelu, koje je objavljeno nakon što je biskup Budanović sazvao Sinodu Bačke dijeceze 1936. u Subotici. Zbornik sadrži još i radove Krešimira Bušića »Migracije i kulturni identitet Hrvata-Bunjevaca«, dr. Géze Zapletána »Budanović Lajos hozzájárulása az apostoli kormányzóság jogviszonyainak rendezéséhez«, isusovca Stanka Kosa »Pravni doprinos Lajče Budanovića uređenju apostolske administrature«, mr. sc. Željka Horaveca »Primorski i lički Bunjevci kao posebna skupina hrvatskog nacionalnog bića«, Zvonimira Cvijina »Bunjevci u Zagrebu«, Milovana Mikovića »Razgovor-nutarnje načelo zajednice«, mr. sc. Roberta Skenderovića »Lajčo Budanović i Blaško Rajić-vođe bačkih Hrvata između dva svjetska rata«, Tomislava Žigmanova »Biskup Budanović u zavičajnoj i nacionalnoj historiografiji« i Domagoja Šimunovića »Katoličke škole u Hrvatskoj«.
