Arhiv tekstova

Osamdesetih godina prošloga stoljeća građani i gospodarstveni subjekti Sonte svojim su sredstvima izgradili i opremili proizvodnu halu, tekstilna tvrtka »Novitet« iz Novog Sada dopremila je strojeve, te dala potrebne rukovodeće kadrove i uz angažman osamdesetak djelatnica iz mjesta zaživio je pogon ovoga poduzeća u Sonti. Tadašnje čelni-štvo MZ Sonta, vrijeme je pokazalo iz samo njima znanih razloga, ovaj objekt je bez nadoknade uknjižilo u vlasništvo novosadskoga »Noviteta«. Novopečene tekstilne djelatnice predano su radile, brzo se obučile i proizvodnja je krenula. Sonćanke, vrijedne djelatnice radile su svojski, norma je prebacivana kao od šale. Prvi problemi nastali su dolaskom ratnih godina. Novi, automatski strojevi odvezeni su u Novi Sad, u proizvodnu halu uselile su se pričuvne postrojbe JNA, tako da je proizvodnja u cijelosti obustavljena. Nakon odlaska vojske »dogodila nam se« hiperinflacija i »ničim izazvane sankcije«, koje su nam gospodarstvo srušile na ništicu. 

REAKTIVIRANJE PROIZVO-DNJE: »Novitet« je jedno od rijetkih poduzeća iz tekstilne grane koje je polovicom devedesetih uspjelo reaktivirati proizvodnju. U sonćanski su pogon vraćeni strojevi, ali ne oni automatski koji su odvezeni, nego stari, mehanički. Od automatskih su ostale jedino norme, koje, dakako, djelatnice nisu niti slučajno uspijevale postići.  Danas, dvadesetak godina kasnije,  a poslije privatizacije poduzeća, pogon radi »punom parom«. Novi je vlasnik napravio upliv na europsko tržište, većina onoga što se proizvede u Sonti za ino-kupca je. Tijekom prošle i ove godine često se radilo prekovremeno, subotom, nerijetko se odrađivalo i dvanaestosatno radno vrijeme. Kako se proizvodnja povećavala, nadnice su padale, a raslo je  nezadovoljstvo djelatnica. Proizvodnja je normirana tako, da su i najbolje djelatnice jedva prebacivale polovicu norme, prosječne mjesečne zarade su pale ispod 100 eura, a kašnjenja isplata postala su redovita i sve dulja. 

TRAVANJSKA PLAĆA: Pravi knock-down za djelatnice bila je travanjska plaća, isplaćena 8. lipnja, koja je kod većine iznosila oko 6000 dinara. U cijeloj toj storiji najgrotesknija i najžalosnija je nemoć sindikata, koji i dalje uredno snabdijeva uposlenike zimnicom. Posljednja nada djelatnica u boljitak je nagoviještena preprodaja sonćanskoga pogona vlasniku francuske modne kuće »Apostrophe«. No, kako je to već kod nas običaj, zapelo je oko papirologije. Ono što je trebalo biti jednostavno, iskompliciralo se zbog nesređene dokumentacije koja datira još od početka gradnje proizvodne hale. 

Odgovor na pitanje hoće li ove i dalje vrijedne djelatnice dočekati boljitak, pokušali smo dobiti od direktora »Noviteta«, dipl. ing. Aleksandra Petrovića. »Naša tekstilna industrija zapala je u velike dubioze, a ‘Novitet’ je jedno od rijetkih poduzeća koje se uspjelo iščupati iz kandži krize. Lagano ali sigurno, izlazimo na europsko tržište, što možemo nazvati velikim uspjehom, a u posljednje vrijeme postižemo i dobru cijenu. O prodaji našega pogona u Sonti pregovaramo s partnerom iz Francuske, no ni do danas od njega nismo dobili jasnu potvrdu o namjerama kupovine. Čim budemo imali sigurne i jasne informacije, one će biti dostupne ne samo našima uposlenicima, nego i javnosti. Uposlenost naših kapaciteta je maksimalna, a za 75 do 80 posto naših proizvoda osiguran je plasman na ino-tržište. Financijski efekti plasmana naše robe na europsko tržište više su nego dobri, a najslabiji su kad radimo za našega vlasnika, odnosno za njegovo poduzeće ‘Zekstra’.  Uposlenici to ne znaju, njih pogađa kašnjenje plaća, njih pogađaju male nadnice i ne znam što sve ne. Trebali bi imati razumijevanja za sve ovo, neka se samo osvrnu oko sebe, pa će vidjeti tko i koliko je plaćen. Uostalom, tko nije zadovoljan, slobodno može otići, nitko nikoga ne zadržava silom u našemu poduzeću«, kaže za »Hrvatsku riječ« direktor Petrović. 

S druge strane, nitko od nezadovoljnih djelatnica nije htio ili nije smio imenom i prezimenom stati iza onoga što govore, ali samo međusobno. Jest da su norme strahovito velike, jest da su nadnice nepodnošljivo male, ali strah za golu egzistenciju,  strah da se ne ostane bez posla jači je od svega.g