Arhiv tekstova

Faktorska struktura političkih opcija, definirana hipotetskim višestrukim stranačkim preferencijama, ukazala je da u političkoj svijesti bunjevačkih Hrvata postoji »Bunjevačka opcija«, »Hrvatsko-mađarska i srbijanska demokratska opcija« i »Srbijanska nacionalistička opcija«. Vidljiva je dakle politička heterogenost ovog biračkog tijela. Pošli smo od pretpostavke da pojedine dimenzije kulturnog i političkog konzervativizma u značajnoj mjeri pridonose preferiranju različitih političkih opcija, a što su i potvrdili rezultati istraživanja. Sve tri dimenzije političkog i jedna dimenzija kulturnog konzervativizma (pokoravanje državnom autoritetu) pokazale su se značajnim prediktorima preferencije »Bunjevačke opcije«. Drugim riječima, u političko-psihološkoj pozadini preferiranja onih političkih stranaka koje negiraju pripadnost bačkih Bunjevaca hrvatskom narodu leži »relikt« socijalističkog mentaliteta kojeg karakterizira jedan tip političke dominantno-submisivne autoritarnosti (militaristički sentiment i pokoravanje državnom autoritetu).  Veoma sličnu konfiguraciju prediktor varijabli imaju »Bunjevačka opcija« i »Srbijanska nacionalistička opcija« (preferiranje SRS-a, SPS-a i DSS-a) . U pozadini ovih političkih opcija nalazi se onaj aspekt političkog konzervativizma kojeg karakterizira jedan »antieuropski etatističko-militaristički sindrom«. Upravo iz ovog razloga i postoji pozitivna korelacija između ovih dviju političkih opcija. Među njima ipak postoji stanovita razlika. Naime, jugonostalgični sentiment se nalazi u pozitivnoj korelaciji s preferiranjem »Bunjevačke opcije«, a u negativnoj je korelaciji s preferiranjem »Srbijanske nacionalističke opcije«. Ovaj nalaz ukazuje na činjenicu da različiti motivi mogu ležati u pozadini, na prvi pogled, istog stavovsko-vrijednosnog obrasca. 

AUTORITARNE TENDENCIJE: Nalazi našeg istraživanja potvrđuju ona koja su ukazala na povezanost  političkog konzervativizma i preferencija nacionalističkih političkih opcija te povezanost određenog profila ličnosti i stranačkih preferencija. Radi se o tome da se u psihološkoj pozadini i kulturnog i političkog konzervativizma nalaze različite vrste autoritarnih tendencija. Treba međutim razlikovati koji se tip autoritarnosti nalazi u pozadini jednog ili drugog stavovsko-vrijednosnog konstrukta. U tom smislu može nam pomoći razlikovanje ego obrambene autoritarnosti i kognitivne autoritarnosti.  Ego obrambena autoritarnost je onaj obrazac stavova i ponašanja koji se temelji na »eksternalizaciji obrane ega« u kojem se naglašava iracionalnost, tj. ulaganje velike energije u uspostavljanju unutarnje ravnoteže. U tom slučaju dolazi do krive percepcije stvarnosti, a istovremeno se pojavljuje neosjetljivost za nijansirane i suptilne interpersonalne odnose koja je popraćena jednom vrstom agresivnosti. S obzirom na psihološku strukturu komponenti kulturnog konzervativizma mogli bismo zaključiti da ovaj stavovsko-vrijednosni konstrukt u značajnoj mjeri korespondira s jednom vrstom ego obrambenog mehanizma. Komponente političkog konzervativizma više korespondiraju s jednom vrstom kognitivne autoritarnosti koja se temelji na naučenim koncepcijama stvarnosti više negoli u labirintu procesa ego obrambene tipologije, odnosno više je refleksija aktualnih uvjeta u kojima pojedinac živi, ali isto tako i refleksija socijalnog i političkog nasljeđa. 

Radi s o tome da je socijalistički mentalitet kao »relikt« komunističke ideologije jedan naučeni obrazac autoritarnih stavova i ponašanja. Imamo li na umu činjenicu da sve dimenzije kulturnog i političkog konzervativizma sudjeluju u latentnoj konfiguraciji kanoničkih faktora deriviranih na temelju razlika u školskoj naobrazbi i nacionalnoj samoidentifikaciji, onda možemo zaključiti kako je kod niže obrazovanih Bunjevaca istovremeno prisutna i ego obrambena i kognitivna autoritarnost. Prisutnost snažnog super ega i slabog ega navodi ih na kruto prihvaćanje gotovo svakog, ali primarno političkog autoriteta. Drugim riječima, prisutnost stavovsko-vrijednosnog obrasca »Tradicionalna autoritarnost i socijalistički mentalitet« može, kod nižih obrazovnih slojeva koji se nacionalno izjašnjavaju samo kao Bunjevci, dovesti do kraće ili duže kolektivne suspenzije realnosti zbog kognitivne rigidnosti koja se nalazi u njegovoj psihološkoj pozadini. Naime, različiti aspekti autoritarnih tendencija često su povezani s kognitivnom rigidnošću i onom vrstom dogmatizma kojeg karakterizira kratkoročna orijentiranost na budućnost i jaka orijentacija prema autoritetu.

DIMENZIJE KULTURNOG KONZERVA-TIVIZMA: Činjenica da dimenzije kulturnog konzervativizma kao što su patrijarhalni sindrom i autoritarna poslušnost ne sudjeluju značajno u predikciji rezultata na dimenzijama političkih opcija samo govori o tome kako je prisutnost jednog tipa političkog konzervativizma (»antieuropski etatističko-militaristički sindrom«) kod bunjevačkih Hrvata sklonih bunjevačkoj ili srbijanskoj nacionalističkoj političkoj opciji više u funkciji obrane pred višeznačnom i nesigurnom društvenom stvarnošću negoli je u psihoanalitičkom značenju neki »čisti« ego obrambeni mehanizam. Isto tako možemo zaključiti kako tradicionalna autoritarnost bunjevačkih Hrvata nije onaj kulturni obrazac koji će nužno sam po sebi dovesti do preferiranja ne-hrvatskih političkih opcija. To znači da neke tradicionalne vrijednosti »zajednice« kao tipa društvene skupine u Ferdinand Tönniesovom značenju ne moraju nužno biti onaj vrijednosno-kulturni referentni okvir koji će značajno doprinjeti pojavljivanju različitih političkih opcija. Najbolji dokaz za ovu tvrdnju je nalaz da niti jedna od dimenzija kulturnog konzervativizma ne sudjeluje značajnije u predikciji rezultata na dimenziji »Hrvatsko-mađarske i srbijanske građanske opcije«.

g