Arhiv tekstova
Pogled u susjedstvo
Iako se globalni svjetski integracijski procesi odvijaju u različitom okruženju i reakcijama na nacionalnim i međunarodnim razinama, ipak su neke osnovne značajke zajedničke i općevažeće za sve zemlje. To je otvaranje tržišta, liberalizacija ponude i potražnje, te strukturno prilagođavanje gospodarstva kroz jačanje konkurentnosti. Navedeni procesi neminovno dovode do strahova i skepticizma stanovnika države u tranziciji. Tako se javlja strah od gubitka nacionalnog identiteta, političke samostalnosti, nepovoljnog položaja u tržišnoj utakmici, nesigurnosti i nezaposlenosti, gubitka domaće valute, ili se žali za gubitkom tradicijskog načina života. Neki od tih strahova su opravdani, drugi nisu.
OSJETLJIVO PODRUČJE: Poljoprivreda je u navedenim procesima posebno osjetljivo područje, pa su najburnije reakcije na reforme u toj grani. Upravo su lomovi s ukorijenjenim i tradicionalnim stavovima ljudi sa sela najveći. To je stoga, jer Europska Unija budućim članicama uvjetuje model strukturnih promjena u agraru prema vlastitim mjerilima agrarne politike, a ona su vrlo zahtjevna i temelje se na velikim proizvodnim kapacitetima visoke produktivnosti na kojima se ostvaruju i visoki profiti.
PREMIJE I DIREKTNA DAVANJA: Danas je Unija postigla u poljoprivrednoj proizvodnji samodostatnost (zadovoljava potrebe svojega stanovništva), a zbog viškova svojih proizvoda postala je i najveći svjetski izvoznik poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Stoga posebnim mjerama agrarne politike stimulira isključivo tržišnu proizvodnju svojih farmera, dok se sredstva iz agrarnog proračuna usmjeravaju u strukturne promjene, infrastrukturu, ruralni razvoj, ekologiju i proizvodnju ekološki zdrave hrane. Tako samo 20 posto od ukupnih subvencija ide za premije, dok preostalih 80 posto ide na direktna davanja. Osobita se pažnja posvećuje kontroli kvalitete proizvoda putem normiranja kakvoće s obaveznom primjenom za sve zemlje članice. Zbog tako visoko postavljenih zahtjeva, manje zemlje koje se još nisu prilagodile ovim propisima, ne mogu izvoziti agrarne i prehrambene proizvode u Europsku Uniju, jer ne zadovoljavaju standarde kakvoće i zdravstvene ispravnosti proizvoda i to čak kada ne postoje carinske ili druge tržišne prepreke. Propisi su osobito rigorozni u veterinarstvu i biljnoj proizvodnji, odnosno zaštiti bilja.
ŠTO ŽELI EUROPA: Europska Unija u zemljama pristupnicama želi smanjiti ovisnost gospodarstva o poljoprivredi, obzirom da se veći udjel poljoprivrede u BDP (bruto društvenom proizvodu) neke države, odnosno ukupnom društvenom proizvodu gospodarstva, drži značajkom manje razvijenih i nerazvijenih zemalja. Tako je u Europskoj Uniji udjel poljoprivrede u ukupnom gospodarstvu (BDP) iznosio u 2003. godini 1,8 posto, a na primjer u Hrvatskoj čitavih 9,9 posto. Ubrzano smanjivanje udjela poljoprivrede u BDP tranzicijskih zemalja dovodi do najvećih lomova i socijalnih tenzija upravo na selu i među stanovništvom koje se bavi poljoprivredom. Tada poljoprivrednici stječu dojam da ih je vlastita država potpuno prepustila nemilosrdnom svjetskom tržištu i lokalnim mešetarima.
Unatoč navedenome, oko 50 posto financijskih sredstava proračuna Unije angažirano je u funkciji razvoja poljoprivrede. Tako Europska unija subvencionira poljoprivredne proizvode svojih farmera sa 44 posto njihove cijene, dok je to u Hrvatskoj jedva 20 posto, a u okolnim tranzicijskim zemljama još i manje. Razumljivo je onda, da su poljoprivrednici u tim zemljama sa svojom nesubvencioniranim proizvodima nekonkurentni i skupi.
CAP-2000: Nakon što je ovim svojim mjerama Europska Unija u agrarnoj proizvodnji postigla visoku produktivnost i konkurentnost, samodostatnost i veću vrijednost izvoza od uvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, postavila je sebi nove ciljeve: tako se zadnja agrarna reforma (CAP-2000) temelji na postupnom ukidanju uvoznih subvencija, liberalnijem odnosu prema proizvodnim kvotama, smanjivanju cijena agrarnih proizvoda i prelasku na direktnu financijsku stimulaciju poljoprivredne proizvodnje. Smjernice nove politike prema poljoprivredi Unija prenosi i na svoje članice, te zemlje koje joj žele pristupiti.
