Arhiv tekstova
Svećenstvo i plemstvo
Arpadovići su, izuzev Bele IV., bili darežljivi prema Crkvi. Odmah nakon dolaska u posjed Slavonije u Zagrebu su osnovali biskupiju, kojoj su udijelili velike posjede, kao uostalom i drugim biskupijama. Za vrijeme križarskih ratova nepregledna imanja dobili su templari i ivanovci koji su štitili križare i zbrinjavali nemoćne hodočasnike. U sukobima biskupa i nadbiskupa s građanima dalmatinskih gradova, redovno su stajali na stranu klera.
Biskupije su se dijelile na arhiđakonate, koji su osim duhovne, karitativne i prosvjetne uloge obavljali i javnobilježničke poslove – ovjeravali su pečatima darovnice i kupoprodajne ugovore.
HRVATSKI VELIKAŠI: Nelipići su gospodarili Cetinskom krajinom i nastojali su osamostaliti svoje područje od vlasti hrvatskougarskih vladara. U toj su se borbi služili svim sredstvima, sklapajući saveze s Babonićima i drugim hrvatskim i slavonskim obiteljima, ali i s bosanskim velikašima i Venecijom.
Kačići su nadzirali područje od Cetine do Neretve, no nakon jačanja bosanskih Kotromanića priznali su njihov suverenitet. Potkraj 15. stoljeća njihovo su područje okupirali Osmanlije.
Šubići (Bribirski knezovi) su hrvatsko rodovsko plemstvo, a potekli su s područja između Ostrovice i Bribira. Još za Trpimirovića bili su župani, a nakon provale Tatara počinje njihovo zlatno doba (1270.-1320.). Šubići su proširili posjede, spustili se na more i stekli kneževsku vlast u dalmatinskim komunama. Posljednji im je Arpadović udijelio bansku čast u naslijeđe, a Pavao Šubić i njegov sin Mladen posredovali su u dovođenju nove dinastije, Anžuvinaca na hrvatskougarsko prijestolje.
Knezovi krčki potomci su kneza Dujma, kojemu su Mlečani dodijelili kneževsku vlast na otoku Krku. Potkraj 12. stoljeća iskoristili su slabost hrvatskougarskih kraljeva i proširili se na modrušku županiju. Tada počinje njihov uspon na društvenoj ljestvici Hrvatsko-Ugarske Države. Zaslužni su i za donošenje jednog od najstarijih europskih zakona, Vinodolskog zakonika. Prema uzoru na ostalo europsko plemstvo, koje je svoje korijene tražilo u rimskom patricijatu, krčki su se knezovi prozvali Frangipanima, kasnije Frankopanima.
SLAVONIJA, BARANJA I SRIJEM: Babonići su potekli iz zapadne Slavonije. Nakon provale Tatara Stjepan Babonić bio je slavonski ban, koji je omogućio mletačkim trgovcima da ponovno uspostave trgovinu u Slavoniji. Njegov je brat Ivan naslijedio imanja, proširio posjede na Moslavinu i bio vodeća osoba pokreta hrvatskih plemića za slamanje moći Šubića. Nakon sloma Mladena Šubića, Ivan Babonić imenovan je banom Slavonije, Hrvatske i Dalmacije.
Grofovi Gorjanski posjedovali su vlastelinstvo Gorjan u Vukovskoj županiji. U Baranjskoj županiji posjedovali su imanja oko Harkánya, a u dijelu županije južno od Drave gospodarili su od 1396. godine Našicama i Podgoračem. Područje oko rijeke Vuke baštinili su baruni Korođski. Srijemom su gospodarili grofovi Iločki, koji je baštinio i Ružicugrad, te Maruti iz Morovića, koji su baštinili Valpovo.
