Arhiv tekstova
Izlog kao izložba
Prošlog tjedna, 3. rujna u galeriji Otvorenog sveučilišta u Subotici, otvorena je izložba subotičkog fotografa Augustina Jurige, naslovljena »Metafizika izloga«. Izložbu je otvorila književnica Marija Šimoković, te su prisutni imali priliku čuti njezin tekst napisan baš za tu prigodu. »Jednom dok se ogledao u izlogu, u prolazu kao i svi, Guta je ugledao isti onaj grad koji je oduvijek stajao iza njega. Sada je bio ispred…«, riječi su Marije Šimoković koje suštinski ekspliciraju senzaciju, otkriće umjetnikove začuđenosti, koja je pokrenula emocionalnu, racionalnu i zanatsku lavinu, te rezultirala cjelokupnom pričom ove izložbe.
Izlog je mjesto koje privlači i nudi, pruža i otvara vrata svog svijeta. Najčešće onog komercijalnog, koji čovjeka vidi samo kao potencijalnog kupca-potrošača. Ova izložba nudi jedan drugačiji pristup. Izvanstvarnosnu prirodu i drugačiji život predmeta ove serije radova tj. izloga. »I kada dođe čas čudesnog, a čudesno je trenutak između dva otkucaja srca, kažu upućeni, Juriga fotografira. Sliku grada kakav je bio u njegovom srcu uhvatit će preko izloga. Ideja je bila njegova, nadao se da je nitko, dok je ne ostvari, neće dizajnirati i proglasiti svojim vlasništvom. Moglo se dogoditi. Ta i duša se vidi u izlogu!«, nastavlja Šimoković u svome tekstu. »Guta je hvatao vrijeme znajući da je pronašao svoj Alef, kako bi rekao Borhes, svoju pravu točku gledanja ušuškanu između grada ispred i grada iza sebe. Perspektivu svog srca u kojoj se oduvijek ogledala Subotica«, naglasila je Šimoković.
UMJETNIK I GRAD: Alef je točka-kugla koja sadrži sve slike iz svih vremena. Mi smo promatrači koji pokušavaju ugledati. Inspiriran pojmovnim odrednicama teksta o izložbi, opisivanje ovog izloženog zbira od pedeset fotografija, a u skladu s njenom naracijom, pogoduje uvođenju također Borhesovog pojma Ogledala, njegovog paralogičkog svijeta koji odudara od svakodnevne realnosti. Stvarati iluziju od naizgled običnih stvari, pravo je umijeće. Juriga je okom fotoaparata uspio iskoristiti jedno od svojstava stakla – njegov odraz. Staklo je Ogledalo (tako kaže i znanost), koje pokreće autora u pronalaženje alternativne postojanosti stvari. A odraz je taj koji iskazuje odnos grada i njegovog umjetnika, posrednik cjelokupnog zanosa. I kakav je onda umjetnik i kakav je njegov grad? Tekst Marije Šimoković nam to kazuje: »Ako pogledate slike na ovoj izložbi koju smo nazvali ‘Metafizika izloga’ shvatit ćete da je Guta sretan čovjek. Uspio je naći jedan samo svoj prostor, jedan zlatni šav, između stvarnog i mogućeg, gdje još uvijek važi princip kalokagatije. Gdje, dakle, lijepo i dobro, etičko i estetsko, držeći se pod ruku nasmijani još uvijek mogu stići do zvijezda«.
FOTOGENIČNOST GRADA: Trenutci okidanja su precizna odredišta Jurigine fotografije, koja izražavaju fotogeničnost grada, pretvarajući ga vizualnim trikovima u mjesto o kome Marija Šimoković kaže: »U ovoj, Gutinoj točki vremena, u njegovom Alefu ljepota je beskonačna, a iluzija stvarna. U njoj Subotica i Subotičani imaju svoju vječnost i svoju besmrtnost. Svoju mitologiju. Čak i danas«. Je li nas stvari u izlozima kupuju ili smo mi ti koji ih biramo? Ljepota leži u očima promatrača, to je odavno poznato. Juriga dobro poznaje dizajnerske zakonitosti tržišta. On se pored umjetničke fotografije, bavi i onom drugom, reklamnom i komercijalnom. U ovim radovima, on je u potpunosti umjetnički fotograf. Jer, ovdje se govori o metafizici. Metafizici izloga.
PISANJE SVJETLOM: Ova izložba Augustina Jurige jasan je poticaj za drugačije promatranje našeg života i našeg grada. »Ako se dobro zagledamo u ove fotografije i pronađemo osim Gutinog i svoj Alef, svoju točku iz koje se sve najbolje vidi, možda ćemo imati šansu opet postati mjera za sklad, ljubav i međusobno poštovanje. Zar ima većeg poklona gradu? Da mu vratimo lice i sebe kakvi smo bili kada su nam još zajednički putovi do zvjezdanih staza bili otvoren«, jedne su od zaključnih rečenica s otvaranja ove izložbe. Odličan prijedlog, zar ne? Prepoznajmo ili utkajmo smisao svim onim stvarima u kojima postoji dašak svjetlosti, jer fotografija to i jeste: pisanje svjetlom. Obasjavanje nasuprot tami. Juriga je svoj dio posla uspješno uradio, a naše doprinose »osvjetljavanju« grada, činit će naša dobra djela.
