Arhiv tekstova
Danas: Što je to Europa, Balkan i zavičaj?
Europa danas snažno kroči zacrtanom putanjom da stvori veliku, moćnu i nacionalno šaroliku državu s uvjetno odabranim imenom: Sjedinjene europske države. S jedinstvenom valutom – eurom. S novim ustavom i zakonima koji će važiti u svim ujedinjenim europskim zemljama.
Nova Europa u kojoj će se poštivati kolektivna prava, građanska prava, nacionalna prava, ali i individualna prava, Europa s visokim stupnjem demokracije i višepartijskim sustavom, ali će se suzbijati ideologije nacionalizma, naci-fašizma i boljševizma koji su nanijeli veliko zlo i Europi i svijetu.
FUNDAMENT MODERNE CIVILIZACIJE: Balkan jučer bijaše Atena, helenska Atena i njezina umjetnost, kultura, politika i filozofija, dakle, fundament moderne civilizacije cijeloga svijeta. Konkretno kazano: to su Homer, Fidija, Aristotel, Eshil, Sofokle, Sokrat, Aristofan, to jest, centar ondašnjeg prosvijećenog svijeta, a danas bukvar osnovnog znanja iole obrazovanog modernog čovjeka ne samo Europljanina, već i Azijca, Amerikanca, Afrikanca i Australca.
Balkan, danas, to su Olimpijske igre u Ateni, dakle, opet centar svijeta, mira, govora sporta i ljubavi i mladosti i mudrosti. Velim mudrosti jer za struku trenera uvjeti su zrelije godine, staložen duh i vizija koja se obično dobiva nakon puno godina bogatog iskustva.
Kao hrvatski književnik moram vas podsjetiti da takozvani južni Balkan ide linijom Mediterana, to jest, Atene, Dubrovnika, Splita, Šibenika, Zadra i Rijeke, a završava se kod Trsta u Italiji.
HRVATSKA RENESANSA: Moram vas podsjetiti i na velika književna i likovna imena hrvatske renesanse baš iz maloprije pominjanih gradova: Marka Marulića iz Splita, koji je genijalno pisao i na hrvatskom i na latinskom jeziku, Marina Držića, svjetskog komediografa iz Dubrovnika, velikog slikara renesanse Lovru Dobričevića, također iz Dubrovnika, te genijalnog skulptora Jurja Dalmatinca iz Šibenika, a iz istog grada i Fausta Vrančića, koji je prije 410 godina, napisao petojezični rječnik, tako da su svi pismeni Hrvati osim njemačkog i talijanskog jezika, veoma lijepo mogli naučiti i mađarski jezik. Hrvatski narod polovicom svoga korpusa je i pomorski narod i znanje više jezika im je kroz stoljeća itekako dobro došlo u razuđenoj komunikaciji ne samo u Europi, već i u cijelome svijetu u koji su plovili hrvatski brodovi, mornari i trgovci. Prvi hrvatski roman »Planine« napisan je 1525. godine u Zadru, a njegov autor je Petar Zoranić, gradski pisar, koji je poginuo u ratu s Turcima. Svojim životom kao da je potvrdio temu svoga romana. Danas, pak, hrvatska književnost i umjetnost na Mediteranu nastavlja bogatu tradiciju u djelima Ivana Meštrovića, Tina Ujevica, Ranka Marinkovića, Ivana Raosa, Antuna Šoljana, Danijela Dragojevića, čija djela idu u prvi red europskih književnosti i visoke likovnosti u Meštrovićevu djelu. Na sreću, za hrvatskom mediteranskom književnošću i umjetnošću nimalo ne zaostaje ni takozvana kontinentalna hrvatska književnost koju oličavaju, prije svih, Ivan Česmički ili Janus Pannonius, zatim Antun Gustav Matoš bunjevački Hrvat, i Miroslav Krleža koji je stvorio genijalna djela u drami, u romanu, u pripovijeci, u pjesmi, u eseju i u enciklopedistici. Uostalom, Krležinu genijalnost prije su otkrili mađarski književni poslenici negoli Hrvati, kao što su svojevremeno veličinu Faulknairea otkrili kritičari u Parizu, pa tek onda u Americi. Ovi primjeri samo pokazuju da nitko nije bio prorok u svome mjestu rođenja. I danas, mađarska književna javnost ima prilike pročitati sva Krležina djela u izvanrednim prijevodima na mađarski jezik.
O ZAVIČAJU: Što je to zavičaj? Ili srce? Kako stoji u naslovu glavne teme ove Kolonije književnika u Kanjiži. To je u svezi podosta i s rođenjem. Ne samo ja, već i moja rodbina i s majčine i s očeve strane, već stoljećima, vezani smo za Sombor, Suboticu i Novi Sad. Ali moji preci osnovali su mjesta Vojnić kod Zagreba i Vojnić između Splita i mjesta Trilj. Moram vam otkriti da je to ispod planine Mosor s čijeg se vrha za sunčanih dana vidi daleka obala Italije. Bijaše mjesto Vojnić i kod Bačke Topole i Malog Beograda, ali ga je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca pretvorila u »Karađorđevo« 1923. godine, uzimajući nam uz to i pedeset tisuća hektara zemlje i većinski kapital u bankama od Subotice, Sombora do Varaždina i Graza. I tako poslije više stoljeća rada članovi moje šire obitelji nisu više mogli poslovati kao veleposjednici i bankari, već kao osiromašeni slojevi stanovništva odali su se odvjetništvu, profesuri, arhitekturi, umjetnosti i tu i tamo obrađivanju sitnih posjeda na sjeveru Bačke. Ovo nemojte shvatiti kao tužni lament, već, i prije svega, kao golu činjenicu da otimačina zemlje, novca, itd. nije bilo samo 1946. godine, već i ranije, A preko virtualnih banaka to traje do današnjih dana u takozvanim zemljama u tranziciji. Kod nas i bankari varalice »uživaju« status »uglednog građanina ili ugledne građanke«. O tempora, o mores!
ZAKLJUČAK: Za ovu priliku, u svom izlaganju preskočio bih lokalne, prljave, ratove, devedesetih godina na ex-jugoslavenskim prostorima. Čvrsto sam uvjeren da će svi ratni zločinci dobiti zaslužene kazne ako ne u Haagu, a ono u domicilnim državama. Nažalost, nije mali broj onih koji ratne zločince drže nacionalnim junacima. To možda može proći u Africi, ali u novoj Europi – ne!
Nova velika tema Sjedinjenih europskih država svakako će biti kulturna politika. Kako najbolja djela i velikih i malih jezika da dospiju u zajednički kulturni i kulturološki program ujedinjene Europe? Možda su nam i sportaši putokaz? Poput europske košarkaške lige. Tako nešto. Možda. Tu i Vojvodina ima svoju neponovljivu šansu. Šest jezika. Šest sjajnih književnosti. Šest sjajnih tradicija kulture. Ujedinjena Europa će to, vidjet ćete, uskoro, svom silinom podržati!
