Arhiv tekstova

Danas je Veliki Petak. Dok u rukama imamo ovaj broj Hrvatske riječi, slavimo najveće otajstvo kršćana: Uskrs. Listam evanđeosku poruku, poruku mnogih misaonih ljudi napose duhovnika.

Želim s Vama podijeliti jedno razmišljanje svoga prijatelja Tomislava Ivančića. Dok s njim razmišljam o Uskrsu, želim se poistovjetiti s porukom i podijeliti je s Vama. Uskrs je eksplozija svjetla, mira, slobode i ljubavi. Uskrs je prolaz u život, u pobjedu, u povjerenje, u ljudskost koja više nikada ne može prestati. Uskrs je dan koji unosi stravu i nemir u sve neprijatelje čovječanstva. Uskrs je dan čovjeka, to je dan vječne nade, dan nove povijesti čovječanstva. 

Isus je uskrsnuo, prvi u povijesti svijeta. On nije oživio poput Lazara, nego je njegovo tijelo uskrslo, a to znači preobraženo, oslobođeno od raspadanja, smrti i bolesti. Nad njim stari bezbožni svijet nema nikakvu vlast. To je, dakle, spas ljudskog tijela i ljudske naravi od raspadanja. Isusovo tijelo je produhovljeno. Preobraženo je Duhom Božjim, a ne bilo kojim duhom. Plodove Isusovog uskrsnuća doživljavamo u krštenju i u sakramentima. To uskrsnuće u svakom od nas raste do punine, sve do Sudnjeg dana, kad ćemo uživati čitavu vječnost, savršeni sklad naravi, prirode i prijateljstva s Bogom i među ljudima. Isus, dakle, nije oživio da živi negdje na zemlji. Time se ne bi dogodilo ništa novo u ljudskoj povijesti i u prirodi. On je preobrazio ljudsku narav, otvorio vrata za preobrazbu čitave prirode, svakog čovjeka, cijelog čovječanstva i ljudske povijesti. To znači da je oduzeo mogućnost da pakao, Sotona, grijeh i smrt imaju vlast nad čovjekom.  

Čovjek, dakle, ima izlaz, ima spas, može se osloboditi patnje, masakriranja, smrti, ubijanja i nepravde. Neprijatelj čovjeka i čovječanstva je zauvijek izgubio bitku. Smrt, grijeh, đavo, mrak i patnja su pobijeđeni. Snaga uskrsnuća je u nama. Ona nam je udijeljena po krštenju. Uskrsna jaja dočaravaju tu istinu. Kao što pile kuca iznutra na stijenku jajeta da bi izišlo van, tako i čovjek treba iznutra kucati Duhu Božjem na stijenku svoga života da bi izašao u uskrsnuće, u snagu, zdravlje i mir. U svakom čovjeku je ta klica života, kao u jajetu. Važno je da se ona razvija i da čovjek počne rasti u veliko Božje dijete koje može živjeti u skladu i miru sa svima.

Uskrs ne znači da je Isus nekamo otišao od nas. On je upravo ostao među nama. No, on nije prisutan na naš, tjelesni način, on ne zauzima neki prostor nego istovremeno zauzima sve prostore, čitav je kod svakog čovjeka, istovremeno na nebu i na zemlji. On sjedi zdesna Bogu, a to znači da kao čovjek ima svu vlast nad nebom i nad zemljom. On je i na zemlji, kroz službenike Crkve dijeli sakramente, propovijeda, čini nas dionicima svoga uskrsnuća i dijeli nam svoju baštinu, upravlja Crkvom i ljudskom poviješću. 

Uskrs je stvarnost koja u nama živi i želi se u nama razviti. Tek Uskrs pokazuje kako veličanstvenu perspektivu i život u izobilju ima čovjek. Stoga Uskrs treba slaviti. Taj dan treba imati najbolja jela i pića i najbolje odijelo, najbolje ukrasiti svoj dom. Sve oko nas bi nas trebalo podsjećati da nismo podložni smrti, raspadanju, umiranju i zlu, da nijedan neprijatelj čovjeka i čovječanstva nema vlast nad nama, da smo uvijek u Božjoj ruci i da je konačna pobjeda naša. Posljednju riječ ima Uskrs. 

Novo nebo i nova zemlja čeka na nas, gdje će neprijatelj biti pobijeđen, gdje će vidjeti uzaludnost svojih protučovječanskih napora, gdje će vidjeti da je prevaren i da se jedino nije isplatilo činiti zlo. Uskrs govori svakom patniku da izdrži svoj Veliki petak i Veliku subotu, govori ranjeniku da se ne boji, jer će dobiti svoje ruke i noge, svoje oči i usta, govori svakom gubitniku radi pravde i slobode da će dobiti svega u izobilju. Zbog Uskrsa nema besmislenih života, nema izgubljenog vremena ni izgubljenih radosti, nema želja i čežnji koje neće biti ispunjene. 

Sve naše čežnje su ispred nas i odlaze u ispunjenje i život bez kraja. Tu pobjedu treba čestitati. Pružimo si ruke i zaželimo da svaki od nas sretno uđe u Uskrs. To je jedina nada, jedino što ne smijemo promašiti. Aleluja je danas poklik koji najviše odzvanja i ori se crkvom i svijetom. On znači: »Slavite Gospodina«. To je poziv da kličemo, da podignemo svoj glas i svoje srce i reknemo Bogu hvala što smo smjeli biti ljudi, jer živimo vječno. Što Bog sve nije učinio za tebe? Stvorio te, otkupio i vodi te u nezamislivu baštinu života koji nikada ne može prestati. Radost koja nema kraja. Ljubav u kojoj ćeš plivati i koju ćeš moći dijeliti svima. Neka ti je sretan ovaj Uskrs, poštovani čitatelju. Aleluja!