Arhiv tekstova

Miro Gavran je najizvođeniji hrvatski dramski pisac u proteklih desetak godina. Djela su mu prevođena na 17 jezika, a vidjelo ih je više od milijun gledatelja. Diplomirao je dramaturgiju na zagrebačkoj Akademiji za kazalište, film i televiziju. Kao dramski pisac debitirao je 1983. godine s dramom »Kreontova Antigona« u uglednom zagrebačkom kazalištu »Gavella«. Važniji kazališni komadi su mu: »Čehov je Tolstoju rekao zbogom«, »Noć bogova«, »Muž moje žene«, »Kad umire glumac«, »Zaboravi Hollywood«, »Veseli četverokut«, »Sve o ženama« i drugi.

Napisao je šest romana, šest knjiga za djecu i tinejdžere, devet igrokaza, jedan filmski scenarij, nekoliko radio-drama. Za svoj literarni rad dobio je petnaestak kazališnih i književnih nagrada, a među njima i međunarodnu književnu nagradu Central European time u Budimpešti 1999., za cjelokupan opus, koja se dodjeljuje najboljim srednjoeuropskim piscima. Godine 2001. objavio je knjigu odabrane drame u kojoj se našlo 12 drama nastalih u proteklih 20 godina.Živi u Zagrebu, kao profesionalni pisac, sa suprugom Mladenom Gavran, glumicom teatra ITD i sinom Jakovom. Miro Gavran je gostovao polovicom rujna prošle godine u Somboru u HKUD-u »Vladimir Nazor«. Razgovor s ovim istaknutim književnikom vođen je nakon više mjeseci u Hercegovcu, u Hrvatskoj.

 

4Tijekom boravka u Somboru nismo imali mnogo prilike za razgovor. Kakvi su dojmovi nakon prvog gostovanja u našem gradu?

Mislim da je moj boravak u Somboru, s umjetničke strane, bio izuzetno uspješan. Književni susret u HKUD-u »Vladimir Nazor« protekao je u ugodnoj atmosferi. U isto vrijeme mi je od strane profesionalnih glumaca u somborskom teatru izvedena predstava »Pacijent doktora Freuda«. Smatram da je ta predstava bila dobro napravljena, jer sam saznao da je bilo dosta repriznih izvedbi i da ona živi i veseli kako glumce, tako i publiku koja je gleda. Zbog svega toga mi je boravak u Somboru ostao u lijepom sjećanju.

 

4Vi ste čovjek koji ne miruje. Vjerojatno je već bilo nešto realizirano u međuvremenu i hoćemo li imati priliku sresti Vas ponovno?

Nakon tog mog gostovanja u Somboru, gdje sam bio sa svojom suprugom Mladenom Gavran, glumicom kazališta ITD, pokrenuo sam teatar »Gavran« i u režiji Ide Bukvić izveli smo prvu predstavu »Hotel Babilon«, koja je doista postala pravi hit. S ovom predstavom gostujemo po Hrvatskoj, a imamo već dosta poziva i za gostovanje u inozemstvu. Mislim da bi bilo divno kada bismo napravili jednu turneju, baš po Vojvodini. O tom smo već razmišljali, tako da će to biti pravi povod da se ponovno susretnem s publikom u Somboru i Vojvodini.

 

4O Vašim djelima se puno govori, postali ste top pisac i većeg dijela Europe. Izvode Vas mnoga kazališta. Što Vi možete reći o tome?

Imao sam dvanaest kazališnih premijera u Hrvatskoj, što je apsolutno najviše u Hrvatskoj, a i jako je rijetko u Europi. U Slovačkoj su mi napravili čak i »Gavran fest«, jer trenutno šest profesionalnih kazališta igra moje drame ili komedije.Dobro se kotiram u još nekoliko europskih zemalja. U SAD sam imao šest premijera, a u tijeku su pregovori s nekoliko kazališta u Južnoj Americi i Europi.

 

4Uspješnog pisca prate i priznanja. Čini mi se da je ovo razdoblje veoma dobro za Vas:

Moj roman uvršten je na »Ibijevu« časnu listu. Roman »Judita« nominiran je za »Inpak Dablin« literarnu nagradu, koja je jedna od najznačajnijih u svijetu. U Poljskoj mi je tiskana knjiga drama, a moj posljednji roman »Krstitelj« u tvrdo koričenom izdanju rasprodan je za tri mjeseca, pa je izišlo i drugo izdanje, tako da je ovo razdoblje bilo izuzetno dobro za mene.   

 

4Kakvo je Vaše mišljenje o amaterskom teatru?

Među ljudima, koji se bave amaterskim teatrom, imam puno prijatelja, dragih ljudi i mislim da amateri mogu biti inspiracija i profesionalcima, kao što su profesionalci inspiracija amaterima. Moja je teza da će ona zemlja koja zanemari amaterizam izgubiti publiku za profesionalni teatar. Na organizacijskom planu mislim da bi festival morao duže trajati, recimo tjedan dana. Da bude izvedeno što više predstava, kako bi se više ljudi upoznalo sa stvaralaštvom amaterskih kazališta.

 

4Dan ima 24 sata, a Vi, čini mi se, radite i više. Imate li slobodnog vremena?

Slobodno vrijeme kod mene baš i ne postoji. Ako uhvatim slobodnog vremena uvijek nešto radim, skiciram. Valjda kao učiteljsko dijete ne znam drugačije nego samo nešto raditi.

 

4Godine prolaze. Razmišljate li na isti način kao što ste i prije?

Kada razmislim kako sam osjećao i razmišljao prije dvadeset godina i sada, ne vidim razlike. Ja sam od ljudi koji ne misle da su godine nešto loše. Možda na drugačiji način pristupam životu. Nisam sklon ovom ateističko-materijalističkom pogledu na život i na svijet. Zato ne poznam krize srednjih godina. To je za mene nepoznanica i nadam se da će tako i ostati. Moje je da radim, da uživam u životu djela, pa prema tome nastojim biti kreativan.