Arhiv tekstova
17.09.2004
Rješavanje egzistencije
Do proljeća 1992. godine u Hrvatsku je prema jednoj procjeni pristiglo desetak tisuća ljudi iz Vojvodine, te se aktivnosti »Zajednice« sve više okreću njezinome praktičnom zadatku-pomaganju u rješavanju osnovnih egzistencijalnih problema preseljenih ljudi. Oni nastaju kao rezultat proglašavanja samostalnosti Hrvatske, kojim činom svi imigranti, bez obzira na to jesu li ili nisu Hrvati, dolaskom u Hrvatsku postaju strani državljani.
Dapače, njihov je status prema mišljenju jednoga prvaka »zajednice« bio potpuno nedefiniran: »Mi smo bili ništa, stranci, jer smo došli iz države s kojom Hrvatska nije imala uspostavljane odnose«. U ožujku 1992. godine tadašnji predsjednik »Zajednice« negativno procjenjuje mogućnosti uključivanja doseljenika u pravni poredak Republike Hrvatske.
HRVATSKI DRŽAVLJANI: Naime, premda je već na prvom sastanku s predsjednikom Tuđmanom 19. veljače 1992. godine dogovoreno da se doseljenicima daju prava koja imaju prognanici i izbjeglice, te da ima državne službe iziđu u susret pri rješavanju svih teškoća, u početku je došlo do zastoja, ponajviše zbog nepostojanja zakonskih odredaba po kojima bi se jasno i bez dilema rješavali njihovi problemi. Kad je u proljeće 1992. godine migrantima dodijeljen status, koji im je omogućio korištenje nekih pogodnosti što su ih imali prognanici i izbjeglice, nastao je novi problem jer oni sami nisu željeli prihvatiti taj status.
Probleme doseljenika rješavala su ministarstva unutarnjih poslova, pravosuđa, uprave i socijalne skrbi, te školstva. Dokumente, kojima se omogućavalo rješavanje i najsloženijih problema, tvrde moji sugovornici, donosili su ministri ili njihovi zamjenici u obliku posebnih naputaka koji su imali snagu zakona, premda nisu išli u uobičajenu proceduru kao drugi zakonski prijedlozi. Time se željelo što brže i efikasnije pomoći ljudima, »tome narodu kojemu je trebalo sve« rekao je jedan prvak Zajednice. Lideri tvrde da je doseljenicima, bez obzira na etničku pripadnost, u vrlo kratkom roku, dva do tri tjedna, odobren upis u registar hrvatskih državljana. Nakon stjecanja državljanstva riješena su i druga administrativna pitanja: upisivanje vlasništva stečenog zamjenom, uvoz automobila i poljoprivredne opreme, kao i cjelokupne pokretne imovine, prenošenje telefonskih priključaka, zamjena vozačkih dozvola, privremeni upis djece u škole, nostrifikacija diploma i slično. I te su mjere ekonomske i društvene integracije provedene na temelju posebnih ministarskih naputaka, uglavnom oslobađanjem doseljenika od plaćanja različitih poreza. Zajednica je u tom razdoblju djelovanja na sebe preuzela ulogu posrednika između Države i doseljenika, i, u određenom smislu, ulogu tumača situacije i problema na koje su doseljenici nailazili.
NJEGOVANJE KULTURNE BAŠTINE: Godina 1992. i veliki dio 1993. godine posvećeni su rješavanju navedenih administrativnih poteškoća. Kasnije, kako je migracija jenjavala, »Zajednica« je mogla više pažnje posvetiti drugim zadacima, između ostalih kulturnim programima-organiziranju javnih predavanja, predstavljanjima knjiga i izdavaštvu. »Zajednica« započinje bogatu izdavački djelatnost kroz u početku vrlo ambiciozni program mjesečnoga izdavanja glasila pod nazivom »Zov Srijema«, prvi broj je izišao u travnju 1995. godine, a do proljeća 2001. godine izišlo je 29 brojeva. Osnovana je knjižnica »Srijemski Hrvati« u okviru koje je objavljeno desetak knjiga, uglavnom poezije ili povijesnih prikaza. Lideri srijemskih Hrvata misle kako je i stanovnicima Hrvatske i samim Srijemcima potrebno »dokazivati« da su oni Hrvati-prvima stoga što dolaze s teritorija koji je administrativno i politički dio Srbije, odnosno Jugoslavije, i što govore jezikom koji se percipira kao srpski. Zbog toga je jedna od zadaća Zajednice njegovanje »domoljublja« u doseljenika u sredinama koje su naselili te prezentiranje njihovog kulturnog nasljeđa.
Jačanjem domoljublja, dakle, Zajednica želi amortizirati antagonističke situacije nastale u mjestima naseljavanja. Koliko je pak stvarno djelovala u tome smislu, teško je reći. Istraživanja u Gradini, primjerice, ne ukazuju da je u tome mjestu takva djelovanja bilo. Jačanje domoljublja podrazumijeva i izvjesnu edukaciju populacije, odnosno širenje ideje o multikulturnosti Hrvata i o kompatibilnosti te činjenice sa sviješću o pripadnosti hrvatskome narodu. »Ljepota je u šarenilu« tvrdit će jedan prvak Zajednice, a drugi kako dolaskom migranata iz Vojvodine dolazi do obogaćivanja na nacionalnoj razini, koje može značiti i obnovu Hrvatske. Kako unutar nacije postoje regionalne kulturne razlike koje nisu inkompatibilne s pripadnošću istoj naciji, tako su, prema mišljenju prvaka, one razumljive i na regionalnoj razini: unutar zajedničkoga srijemskoga identiteta postoji niz užih kulturnih identiteta, koje također valja njegovati: »To nije brisanje našega identiteta nego naše obogaćivanja kroz različitost«.
Nastavit će se
