Arhiv tekstova
17.09.2004
Molitva je izvor zdravog društva
Biblijska Mudrost nas uči da ima vrijeme rada i vrijeme odmora; vrijeme radosti i vrijeme žalosti; vrijeme govora i vrijeme šutnje. Ta ista mudrost nabraja još desetine kategorija ljudskoga života koje se na prvi pogled jedna drugoj suprotstavljaju.
No, upravo to suprotstavljanje čini život onako dinamičnim kako on stvarno mora biti da bi bio život. Kako se izmjenjuje noć i dan, tako se dinamički događaju promjene oko nas, ali ne bez nas i ne bez važnosti za nas.
DUBINSKI SMISAO ŠUTNJE: Sada je vrijeme šutnje. Treba ga znati cijeniti, ocijeniti i dobro iskoristiti. Gospodin Isus će šutnji posvetiti osobitu pažnju. Prije svake odluke ili napornoga dana on se je povlačio u osamu, u šutnju. Naš Gospodin puno je govorio, naučavao i propovijedao, no svu snagu za svoj rad crpio je iz vremena duboke nutarnje šutnje.
Nije za prezreti razmišljati i o ovoj takozvanoj političkoj šutnji. Ima možda i ona svoj dubinski smisao. Sigurno za svijet koji ne misli kršćanski ima posve drugačiji i zakonski smisao. No, nitko ne brani nama vjernicima da u tom znaku šutnje prepoznamo sasvim novu dimenziju i jaku poruku. Isus kada govori o šutnji, govori i o molitvi. Ne može se pravo moliti ako se, kako on kaže, ne uđe u sebe. Da bi uopće mogli biti »kod kuće«, moramo ući u sebe. Jasno, biti »kod kuće« znači biti pribran u mislima, u planovima i odlukama. Biti svoj u sebi. Iz takove nutarnje sabranosti rađaju se prave odluke. Čisti se čovjekova misao, bistre pogledi i donose odluke.
Dr. Ivančić će donijeti za ovakvu šutnju još pet glasovitih pravila, da bi ona bila plodonosna i kontakt s Bogom. Šutnja je zapravo kontakt s Bogom. Pa možda i ova politička treba biti za nas kršćane intenzivni kontakt s Bogom. Zar se Boga tiče ovo naše vrijeme? I te kako. On vodi povijest i u toj povijesti vodi i voli svakoga čovjeka. Zašto ne bi sada svoj milosni pogled svrnuo na ovu zajednicu? Sigurno hoće.
No, vratimo se onim pravilima: Da bi molitva bila zaista molitva, potrebno je da se najprije ispune temeljni uvjeti za molitvu. Te temeljne uvjete izrekao je Isus Krist u Očenašu. Prvi od tih uvjeta jest sabrati se, postati svjestan da je Bog tu pred nama. Već ta svijest njegove nazočnosti uspostavlja komunikaciju s njime. Drugi uvjet je ukloniti grijeh, a to znači priznati grijeh i zamoliti da nam oprosti. Grijeh je blokada između Boga i nas. Treći uvjet je oprostiti onima koji su nas povrijedili. Svako nepraštanje unosi u nas mrak i mržnju, a Bog je ljubav i stoga smo u nemogućnosti da s njim razgovaramo. Četvrti uvjet jest odreći se svega što nas smeta da možemo s Bogom razgovarati. Bog, naime, treba biti na prvom mjestu u našem životu. Čim drugome ustupimo prvo mjesto, Bog je odsutan, tada vrijeđamo Boga, jer na Božje mjesto stavljamo stvorenje. Peti uvjet je prihvatiti volju Božju, prihvatiti i ono što nam je teško i to kao izraz Božje ljubavi i uvjerenja da će sve dobro završiti.
PET UVJETA: Kad tako vjerujemo Bogu, pobjeđujemo zlo i s Bogom ostajemo u komunikaciji. Svaka molitva mora ispuniti tih pet uvjeta. Kao što telefonski razgovor mora imati ispunjene uvjete, tako i molitva. Želimo li telefonski razgovarati najprije moramo podignuti slušalicu i čuti ti-ti, a to je znak slobodne linije. No, još ne znači da možemo razgovarati s onim koga želimo nazvati. Tako i u Očenašu, kažemo li »Oče naš« znači samo da je slobodna linija, da je Bog nazočan, ali ne znači da i možemo komunicirati s njime te da će njegova spasiteljska snaga ući u nas. Jer u nama su blokade. Tako i na telefonu, moramo nazvati još nekoliko brojeva, tek onda dolazi do potpune veze. U molitvi su, poput brojeva na telefonu, upravo ovih pet uvjeta:
Prvo: sabrati se, drugo: priznati grijehe, treće: oprostiti drugima, četvrto: odreći se svega i peto: prihvatiti volju Božju kao svoj životni križ.
Zašto ne bi ovo vrijeme koje nas prisiljava na neku vrstu šutnje upotrijebili za najkvalitetniju kršćansku šutnju, a to je molitva. Poznajemo povijest Crkve i znamo da je u svim presudnim i važnim trenutcima Crkva imala jedinu poruku za svoju zajednicu: javne molitve. I nama je stalo, barem onima koji isto vjeruju, da se i sada događa volja Božja. Ta volja Božja od nas traži odgovornost i suodgovornost. Ako budemo sabrani, imat ćemo dovoljno motiva za odgovornost i dovoljno svjetla da podijelimo suodgovornost. Kako bilo da bilo, ipak je istina da je molitva sada jedino sigurno sredstvo za izgradnju boljega svijeta. To može i nemoćni bolesnik, dapače on najviše, i maleno dijete, dapače ono najiskrenije. Dakle, posve je jasno da je ovo vrijeme koje nam nameće zakon, nama biva poruka i poziv. I te kako značajan: poziv ispuniti svoje kršćansko poslanje – moliti za bolji svijet.
