Arhiv tekstova
17.09.2004
Jubilej posvete orgulja u Đurđinu
Prema pisanju »Subotičke Danice« ili »Bunjevačko – šokačkog kalendara« iz 1940. godine, đurđinske orgulje obilježavaju svoj 65. jubilej, odnosno godišnjicu dovršenja izgradnje i posvete orgulja u Crkvi sv. Josipa Radnika u Đurđinu.
Naime, već prije 65 godina, ili točnije 17. rujna, 1939. godine u župnoj crkvi u Đurđinu zabrujale su nove orgulje uz sudjelovanje Pjevačkog društva sv. Cecilije iz Subotice, uz sviranje vrlo poznatog orguljaša, kompozitora i glazbenog pedagoga prof. Franje Dugana i pod dirigentskom palicom velikog sina bunjevačkih Hrvata Albe Vidakovića.
NARUDŽBA ORGULJA: Podsjetimo se kako je to u »Subotičkoj Danici« iz 1940. godine opisao P. Jakovčić: »Hvali Gospoda i orguljama! Nove orgulje na Đurđinu. Tko u Subotici i njenoj okolici ne pozna Đurđin i Đurđinčane? Ta, oni su poznati širom naše lijepe domovine kao vatreni rodoljubi koji su pripravni sve žrtvovati, ako se radi o kakoj narodnoj stvari. Ali oni nijesu samo veliki rodoljubi nego su i dobri vjernici, dobri katolici. Još nam je u živoj uspomeni onaj dan kada je bila posvećena lijepa Đurđinska crkva, koja je sagrađena na trošak Đurđinčana i koja je jedna od najljepših crkava subotičke okolice. Ali naši Đurđinčani su znali da nije dosta samo crkva, nego su dan za danom svoju lijepu crkvu ukrašavali da bi se služba Božja mogla što dostojnije vršiti. Đurđinčani su dobro shvatili riječi psalmiste kada veli: ‘Hvali Gospoda i orguljama’. Pod kraj zime 1938. godine sastadoše se Đurđinčani u vikarijskom stanu da vijećaju o ovoj potrebi, jer ipak za orgulje treba malo veća suma. Tu su odmah zaključili da će se kupiti samo od Đurđinčana i Pavlovčana, te da se neće ni s koje druge strane ‘prositi’. Izabrani su oni koji će sakupljati i posao je počeo odmah. Ljudi su se pokazali spremnim tako da je za kratko vrijeme skupljena lijepa svota. Pokraj takve sume moglo se odmah misliti i na narudžbu, zatraženi su prospekti kod raznih firmi i napokon su orgulje naručene kod Milana Majdaka iz Zagreba.
KOLAUDACIJA NOVIH ORGULJA: Nacrt za orgulje izradio je g. prof. Franjo Dugan iz Zagreba. Firma je radila posve po njegovom nacrtu i on je sam dohitio iz Zagreba na kolaudaciju orgulja. Njegov autoritet nam dakle jamči da su Đurđinčani dobili dobre orgulje. Orgulje su počeli graditi početkom ljeta 1939. godine i za par mjeseci su bile gotove. Određen je i dan kolaudacije novih orgulja, nedjelja 17 rujna 1939. godine, presvijetli g. Blaško Rajić, gen. Vikar, pokazao se spremnim da obavi ovaj svečani čin i tom prilikom je izrekao krasnu propovijed koje će se Đurđinčani sjećati još dugo i dugo poslije kada budu slušali svoje lijepe orgulje. Hrvatsko Pjevačko Društvo sv. Cecilija iz Subotičke Matice je spremno, kao i uvijek, uzveličalo službu Božju svojim skladnim i ugodnim pjevanjem. Ovom prilikom je đurđinska crkva bila ispunjena do zadnjeg mjesta vjernim pukom koji je dohitio s najudaljenijih salaša, a mnogi su došli iz same Subotice, tako da su neki morali ostati i izvan crkve. Ovom prilikom se mora pohvaliti gostoljubivost Đurđinčana koji su iza sv. Mise upravo ‘razgrabili’ asistenciju i pjevače, tako da je možda bilo i ‘nepravde’ sa strane onih koji nisu mogli dobiti nikoga.
CRKVENI KONCERT: Posebno pak poglavlje mora se posvetiti crkvenom koncertu kojega je izvela sv. Cecilija poslije podne prije večernja. Na programu su bila klasična djela, te djela nekih modernih kompozitora. Na orguljama je pratio prof. Dugan, koji je i sam izveo par solo partija na orguljama. Koga da više pohvalimo ili soliste ili zborno pjevanje ili sviranje orgulja? Sve ide jednaka hvala, jer svi su savršeno izvađali svoje dijelove pod izvrsnim dirigiranjem vlč. g. Albe Vidakovića, slušača Papinske muzičke akademije u Rimu. On nije žalio truda, samo da što bolje uspije ovaj koncert.
Tako su Đurđinčani dobili svoje orgulje koje dolaze u red najboljih orgulja u našoj biskupiji, te su ih u nedjelju 17. srpnja i kolaudirali uz prisustvo mnogih gostiju iz Subotice. A kada se spustio prvi sumrak na lijepe đurđinske salaše i kada je stigao na stanicu naš slavni ‘bandika’, ostavili smo Đurđin i Đurđinčane, noseći u sebi najljepše uspomene na ovaj dan kada su Đurđinčani prvi put čuli u svojoj crkvi svoje lijepe orgulje«.
