Arhiv tekstova
17.09.2004
Sakralna umjetnost
Kristijan Sekulić, slikar, rođen je 27. veljače 1969. u Novom Sadu. Završio je srednju umjetničku školu za Dizajn grafike. Slikarstvom se bavi od 1979. godine. Do sada je imao 16 samostalnih izložbi, polovica od tih izložbi bila je u Vojvodini, a polovica u Švicarskoj. Trenutačno živi i radi u Novom Sadu i Petrovaradinu. Osim slikanja bavi se i postavljanjem ukrasnog mozaika i ambijentalnih dekoracija, kao i restauracijom materijala u drvetu.
CRKVA SNJEŽNE GOSPE: Do sada je sudjelovao i na nekoliko skupnih izložbi, kao i na kolonijama. Ove godine prvi put je sudjelovao na Likovnoj koloniji »Bunarić«. Njegov rad je zapažen, jer je osobit. Upravo radi toga je i dobio poziv, da prigodom 200. obljetnice od rođenja bana Josipa Jelačića, u Petrovaradinu uradi sliku po porudžbini za Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske, a za taj je projekt, kako nam je rekao, dobio sjajne kritike. Tome je prethodila i međunarodna likovna kolonija u Petrovaradinu »Kapije Europe Tekije«, gdje je uradio dvije slike u čast princa Eugena Savojskoga i Snježne Gospe. Kako nam je ispričao Sekulić, ta slika Snježne Gospe utjecala je na to da dobije posao u Petrovaradinu, točnije da bude jedan od slikara koji će oslikati crkvu Snježne Gospe. Sada je taj projekt u završnom radu, slavna otajstva su oslikana na stropu, i ostala je još jedna slika, koja treba biti autorska, u čast Snježne Gospe od mira, koja se spušta iz oblaka.
ZANAT I INSPIRACIJA: Ono čime se najradije bavi je: »Kombinacija tema, volim na neki način spojiti sakralno s pučkim i to je moj prepoznatljiv pravac. U prvom dijelu je sakralna tema, nešto religiozno ili obrnuto, kada je u prvom dijelu moga rada nešto pučko, iz naroda. Volim raditi klasične postavke s nekim modernim detaljima. Trudio sam se da razvijem svoj osobiti stil, što me na neki način i promovira«, rekao je Sekulić.
Tehnika kojom se najčešće služi je ulje na platnu, mada, kako je rekao, radi i kombiniranim tehnikama. Zanat je učio kod slikara, starih majstora, a kako je sam rekao: »Krao sam zanat«, te je dodao: »Ne smatram da Akademija, po svaku cijenu, nudi kvalitetu, ima mnogo ljudi koji su umišljene veličine, koji nemaju opravdanje za nekvalitetu. Stečeno znanje na Akademiji, treba primijeniti i u praksi, i raditi na kvaliteti iz dana u dan. Slikarstvo doživljavam na jedan, možda, staromodan način, no, po mom sudu u prvom redu je zanat, inspiracija je ono što nas potakne i uz pomoć nje ideju provodimo u djelo. Sama Akademija, bez prakse i rada ne znači mnogo«, rekao je Kristijan Sekulić.
Pošto je radio u crkvi, točnije još uvijek radi, ispričao nam je zanimljivu anegdotu iz svoga života: »Moj duhovnik vlč. Marko Kljajić, župnik u Petrovaradinu, s kojim sam se poslije dužeg vremena, susreo upitao me, kako to da me nema na misi, gdje sam i zašto ne dolazim, te hoće li me skoro vidjeti u crkvi? No, ja sam mu odgovorio: Dragi velečasni, ja se molim Bogu više nego Vi, jer svaki puta kad se popnem na onu nestabilnu skelu, ja se sjetim svih svetih, te redovito molim Boga, a Gospi se utječem u milost da me sačuva. Nakon mog odgovora velečasni Marko se samo nasmijao«.
