Arhiv tekstova
17.09.2004
Gimnastika kao životni poziv
Na zakazani razgovor Robert Milutinović je stigao direktno s »radnog mjesta« – strunjača i gimnastičkih sprava u »Partizanu« iz Subotice u kojemu radi s mlađim uzrastom koji se tek upoznaje s prvim tajnama ovog lijepog sporta, ali i s najmlađim natjecateljima ovog kluba, koji se već bore sa svojim vršnjacima iz drugih sredina. Bogato iskustvo brojnih natjecateljskih sezona odlučio je prenijeti budućim gimnastičkim šampionima pred kojima je teška zadaća nastavljanje pobjedničke tradicije i uspjeha koji su u prošlosti krasili ovaj uzorni sportski kolektiv.
4Među djecom predškolskog i školskog uzrasta uvijek su popularniji sportovi s loptom, poput nogometa, košarke ili tenisa. Kako to da ste se Vi ipak odlučili za gimnastiku?
Iskreno govoreći bilo je to posve slučajno. Jedan moj susjed je krenuo na trening gimnastike, a ja sam došao s njim, u biti, samo da pogledam kako to izgleda. Vidio sam i svidjelo mi se, pa sam i sljedeći put došao i ostao u gimnastici za cijeli život.
4Subotička gimnastika oduvijek je, još od vremena Keje Kujundžića, bila čuvena po svojim pedagozima koji su veoma stručno znali prenositi znanje mlađim uzrastima. Tko su bili vaši treneri?
Moj prvi trener je bio legendarni čika Cuncika, Stevan Stantić, poslije sam radio sa Solom Prćićem, a kako sam napredovao u vježbanju prešao sam u natjecateljsku skupinu kod Zorana Ivanovića i Đorđa Mutića.
4Aktivne gimnastičarske karijere su, zbog objektivnih okolnosti, kratke i završavaju mnogo prije nego što je to slučaj u drugim sportovima. Što su vaši najveći uspjesi tijekom aktivne karijere?
S aktivnim bavljenjem gimnastikom prestao sam u 25. godini, a tijekom višegodišnjeg natjecateljskog staža bio sam prvak Vojvodine, republički i državni prvak u konkurenciji mlađih juniora (1986. godine u višeboju i na pet sprava). Iste godine sam kao juniorski reprezentativac bivše zajedničke države učestvovao na Balkanskim igrama u Ateni, gdje smo osvojili treće mjesto i momčadsku brončanu medalju. U seniorskoj konkurenciji sam imao brojne plasmane u finalima po spravama, na kojima sma osvajao i brojne medalje.
4Koja je bila vaša omiljena i »najjača« sprava?
Konj s hvataljkama bila je sprava koja mi je oduvijek najviše »ležala« i 1992. godine sam kao državni reprezentativac nastupio na Europskom šampionatu u Budimpešti.
4Nedugo zatim završava vaša aktivna gimnastička karijera i započinje nova, trenerska.
Već pri kraju aktivnog bavljenja gimnastikom počeo sam uporedo podučavati mlađe gimnastičare, nastavljajući svoje druženje s gimnastikom, sportom koji predstavlja moju veliku životnu ljubav. Mogu reći da sam oduvijek imao viziju da ću poslije aktivnog vježbanja nastaviti da radim, kao pedagog i trener s mlađim uzrastom, što se na moje veliko zadovoljstvo i ostvarilo.
4Danas, kada se u ulozi trenera po prvi puta susretnete s djetetom koje tek započinje bavljenje gimnastikom, vidite li odmah mogući potencijal?
Gimnastika je specifičan sport i što se tiče mogućih talenata za nju, to se veoma lako i brzo može prepoznati i otkriti. Talentirana djeca se već na prvi pogled izdvajaju od ostalih vršnjaka, mnogo su življa, okretnija, elastičnija i što je ponajviše važno, razgibanija.
4S kojim riječima se roditeljima budućih gimnastičara obratite na početku?
Prije svega, gimnastika je bazični sport s kojim se kod djeteta postiže razvoj kordinacije cijelog tijela. Neovisno od daljnjeg bavljenja možda i nekim drugim sportom, ona bi trebala biti početna osnova za pravilan tjelesni razvoj. Kasnije, shodno mogućnostima i predispozicijama djeteta, vrši se daljnje usmjeravanje budućeg natjecatelja.
4Netom završene Olimpijske igre u Ateni pokazale su svu ljepotu gimnastičkog sporta, nažalost, već dugo nema vrhunskih vježbača s naših prostora. Zbog čega je ostali gimnastički svijet daleko ispred nas?
Na prvom mjestu je, kao i u svemu drugom, financijska mogućnost ulaganja u profesionalni sport koji opet traži svakodnevno treniranje od najmanje nekoliko sati, za razliku od naših mogućnosti koje se baziraju na mogućnostima daleko kraćeg treninga. U zemljama gimnastičkih velesila sve je podređeno treningu, počevši od škole i načina života budućih šampiona. Jednostavno se ništa ne prepušta slučaju, uz, naravno, vrhunske uvjete za rad.
4Kakva je budućnost gimnastike na prostoru Vojvodine?
Što se tiče mog područja, muške gimnastike, u ovom trenutku postoje samo dva vojvođanska centra, Subotica i Novi Sad. Ovaj sport nije inače toliko masovan, poput drugih, ali je u posljednje vrijeme, pogotovo nakon Olimpijade, ponovno porastao interes za njega.
