Arhiv tekstova
15.01.2016
Što mislite o novouspostavljenoj željezničkoj vezi Sombor – Osijek?
Ivan Tetkov, pravnik, Vukovar
Veza za budućnost
Ponovno uspostavljanje željezničkog putničkog prijevoza na relaciji Sombor – Osijek za mene je udarna vijest. Stjecajem okolnosti uposlen sam u Vukovaru, u službi koja mi omogućava kontakte s puno ljudi, bivših Vojvođana, koji su tijekom devedesetih iselili u istočne dijelove Hrvatske. Kako su odnosi između Hrvatske i Srbije normalizirani, istina s još dosta otvorenih pitanja, intenzivirala su se i putovanja u oba smjera, kako onih koji su iseljeni iz Vojvodine u Slavoniju, tako i onih koji su iz Slavonije iselili u Vojvodinu. Moje generacije svjedočile su o velikom protoku robe i putnika prugom Subotica – Vinkovci. Živio sam u Sonti, pravo studirao u Zagrebu. Putovao sam vlakom jeftino, udobno i brzo. Imali smo izravnu vezu, brzi vlak je iz Sonte polazio oko 23 sata, a već u 5 ujutro stizao u Zagreb. Sada izravna veza Sombora s Vinkovcima nije moguća, jedino s Osijekom. Sjećam se i da su moji roditelji često putovali šinobusom za Osijek. Robne viškove prodavali su na osječkoj tržnici, a u Osijeku su kupovali sve potrepštine. Znam da danas to nije izvedivo, ali mislim da je za budućnost ova veza vrlo bitna. Nije mi jasno zbog čega željeznički robni promet na ovoj relaciji nije intenzivniji, ali mislim da će se gospodarstvenici prikloniti ovoj vrsti prijevoza, koja je višestruko jeftinija od cestovnog. Ukoliko željeznice Srbije i Hrvatske ustraju u održavanju ove putničke linije, a možda ju i intenziviraju s još kojim polaskom, pretpostavljam da će se i kod putnika promijeniti navike i da će se, umjesto sadašnjih skupih taksi i autobusnih linija u većem broju okrenuti znatno jeftinijem željezničkom prijevozu.
Đuro Mihaljev, radnik, Okučani
Dugo očekivano
Ponovno uvođenje željezničke veze između Sombora i Osijeka obradovalo me je. Kako znamo, u vrijeme ratova iz devedesetih migracije na ovim prostorima bile su vrlo prisutne u oba smjera, pa tako danas imamo puno obitelji čiji dio živi u Vojvodini, a dio u Slavoniji. Mislim da će ova linija onima slabijeg imovnog stanja, osobito onima koji ne posjeduju ni auto, omogućiti češće posjete starom zavičaju. Svi mi koji smo otišli sa sobom smo ponijeli i svoju intimu, svoja sjećanja koja nas, što smo stariji, sve više vuku prema starim kućnim ognjištima. Poneki su u tim odlascima, u tim zamjenama imovine na neviđeno ostali materijalno zakinuti, pa se ni do danas nisu potpuno oporavili. U novim sredinama samo preživljavaju, a svakako bi i oni željeli obići stari kraj, rodbinu, prijatelje i za mnoge od njih ovo će biti potez koji će im to i omogućiti, jer je željeznički još uvijek finanacijski najpovoljniji. Supruga i ja smo razgovarali s mnogim Sonćanima koji danas žive u zapadnoj Slavoniji i svi su ovu vijest primili s radošću. Kažu, nije im problem otići do Osijeka, veze od njihovih mjesta do slavonske metropole su povoljne, a uvođenjem ove linije riješen im je problem koji im je zbog skupoće izgledao nerješiv, prijevoz od Osijeka do Sonte i natrag. Neki od njih kroz sve ove godine sebi nisu uspjeli priuštiti posjet rodnom mjestu, a sada će, nadaju se brzo, u goste tamo gdje im je do prije dva desetljeća bio dom. Dakle, ova veza između Slavonije i Vojvodine omogućit će normalizaciju starih odnosa i ponovno povezivanje rasutih obitelji. Nadam se da će željeznice obiju država ustrajati na održavanju ove linije.
Aljoša Mihaljev, glazbenik, Sonta
Zakašnjeli potez
Ponovno uvođenje vlaka na relaciji Sombor – Osijek pomalo je zakašnjeli potez. Nas Sonćane, bar one moje dobi i starije, za željeznicu vežu najljepša sjećanja. Dok smo bili djeca, za nas je putovanje vlakom preko Dunava bila velika avantura, a najčešće je značilo odlazak na more. Izravno iz svojega mjesta bili smo povezani sa Zagrebom, Sarajevom, Pločama, a uz presjedanje u Vinkovcima ili Zagrebu, ali i s Pulom, Rijekom, Splitom, Šibenikom, Zadrom. Rat je te naše snove »ubio«, ukidanjem željezničkog prometa s Hrvatskom sva naša putovanja su se iskomplicirala. Vijest o ponovnom uvođenju vlaka na relaciji Sombor – Osijek obradovala me je, ali u praksi teško da će u bliskoj budućnosti pokazati neke velike pomake. U međuvremenu smo stekli nove navike i potražili alternativna rješenja. Mislim da ni vozno vrijeme nije baš najsretnije odabrano. Puno praktičnije bilo bi da postoji i jedan večernji polazak. Ovako, ukoliko, kao nekada, putujem jednokratno, radi neke kupovine, za cjelokupni boravak u Osijeku ostaje mi svega tri sata. Kako su veliki tržni centri locirani daleko od željezničkog kolodvora, prinuđen sam uzeti taksi. Na koncu, kad zbrojim sve troškove i uzmem u obzir usputne komplikacije, povoljnije mi je platiti nekog da me odveze iz Sonte za Osijek, sačeka i vrati me u Sontu. Stjecajem okolnosti supruga mi svakodnevno putuje od Sombora do Sonte poslijepodnevnim vlakom koji vozi prema Osijeku. Po njezinim zapažanjima, tim vlakom za Osijek otputuje svega nekoliko putnika tjedno. Znači, potpuno je nerentabilan, pa opstanak ove linije ovisi o upornosti i dobroj volji željeznica Srbije i Hrvatske.
I. A.
