Arhiv tekstova
24.09.2004
Obiteljska gospodarstva
U Hrvatskoj su se više godina lomila koplja oko definicije što je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, ovisno o različitim interesima poljoprivrednih proizvođača i vlade. Cijelu tu raspravu su anulirali nemilosrdni zakoni tržišta, pa se danas pod tim pojmom podrazumijevaju gospodarstva s pretežito mlađim »gazdama«, većim brojem članova obitelji (4 do 6), koja su se specijalizirala za određenu proizvodnju, te su odgovarajuće kapacitirana u strojevima i zemljištu, a svoje proizvode plasiraju na tržište. Ovakvih »pravih« poljoprivrednih gospodarstava još je premalo u Hrvatskoj, ali im broj konstantno raste.
RATARSKO GOSPODARSTVO: Profil obiteljskog gospodarstva u ratarstvu, kao uostalom i u ostalim oblicima poljopriv.redne proizvodnje, moguće je pratiti po sljedećim parametrima:
n veličina gospodarstva: 80 do 240 hektara, od toga do 40 posto vlastitoga zemljišta, a 60 posto u zakupu od države ili privatnika;
n proizvodnja: pšenica i kukuruz se siju na oko 70 posto površina, ostalo zauzimaju suncokret, sjemenski kukuruz, uljana repica, soja, lucerna;
n opremljenost strojevima: svi potrebni strojevi za ovu proizvodnju, većina je nova i velikog učinka, kupljena dijelom vlastitim sredstvima, a većim dijelom kreditima HBOR-a (Hrvatske banke za obnovu i razvitak);
n ljudstvo: voditelj gospodarstva je u dobi od 35 do 55 godina, ima 4 do 6 članova obitelji, od kojih još barem dvije osobe pomažu u poslovima, a povremeno iznajmljuju sezonske radnike;
n dopunska proizvodnja: tov junadi (50 do 100 grla) pokazuje se kao isplativ i praktičan uz ovu proizvodnju;
n problemi s kojima se susreću: sporost države u prodaji državnog zemljišta, nespremnost drugih proizvođača na udruživanje, nestabilnost cijena njihovih proizvoda;
n obiteljska gospodarstva koja su poslužila za stvaranje ovoga profila: Miroslav Osvald i Marko Ćorić iz Iloka, Slavko Hrubenja iz Rajeva Sela.
Iz primjera se vidi da u ratarstvu, osobito kada je orijentirano na proizvodnju pšenice i kukuruza, obiteljsko gospodarstvo mora obrađivati blizu stotinjak hektara zemlje, jer tada može uspješno koristiti skupu mehanizaciju i uspješno vraćati kredite kojima ih je kupila. Također je važno da su članovi obitelji brojniji i radno sposobni, obzirom da je najam radne snage skup i smanjuje produktivnost gospodarstva. Proizvođači ovoga tipa su registrirani u Upisnik poljoprivrednih proizvođača te su prijavili djelatnost kao obrt, kako bi svoje proizvode mogli prodavati bez posrednika. Za površine zasijane u 2003. godini dobili su poticaje od 1.650 kuna po hektaru i dodatnih 300 do 400 kuna na ime šteta od suše. Kao komplementarnu djelatnost ističu mogućnost uslužnog tova junadi, obzirom da sami pripremaju silažu i krmu za stoku, te direktno oplemenjuju vlastiti proizvod kada mu je cijena niža. Na taj način mogu značajno smanjiti udare i fluktuacije cijena svojih proizvoda na tržištu, što je još uvijek značajka hrvatskoga agrara
STOČARSKO GOSPODARSTVO: Pod stočarskim gospodarstvom razumijemo primarno proizvodnju mlijeka.
Veličina gospodarstva: do 20 muznih krava, 5 do 25 junadi (teladi), te 24 do 80 hektara, od čega 25 posto vlastite i 75 posto zemlje u zakupu od države ili privatnika;
n proizvodnja: dnevna proizvodnja oko 250 litara mlijeka ekstra klase (po EU standardima), ukupna godišnja proizvodnja gospodarstva oko 110.000 litara mlijeka, po kravi godišnje 5.000 do 6.000 litara, odnosno 16 do 17 litara po kravi dnevno; na 50 posto površina siju pšenicu i kukuruz, 20 posto zauzima lucerna, a po 15 posto površina zauzimaju ječam i suncokret, od većine ovoga pripremaju voluminozne krme ili silažu;
n opremljenost gospodarstva: većina drži krave u starijim, često neuvjetnim objektima, ali sada grade moderne štale kapaciteta 25-50 muznih krava u slobodnom vezu, s mogućnošću izgnojavanja i modernim izmuzištem (koriste kredite HBOR-a za izgradnju objekata i nabavu opreme), posjeduju laktofrize koje im iznajmljuju mljekare, sve krave su pod selekcijom, pasmine simental i holštajn (60:40 u korist simentalki) – dio krava su uvezene iz Njemačke i Nizozemske; posjeduju kompletne nove linije strojeva za ratarstvo uz dodatak opreme za prikupljanje i spremanje sijena i silaže;
n ljudstvo: voditelj gospodarstva je starosti između 35 i 45 godina, a obitelj broji 4 do 6 članova, od kojih je još nekoliko radno aktivno (obično vlasnikov sin i otac, te supruga i kći), rijetko iznajmljuju tuđu radnu snagu;
n dopunska djelatnost: prodaja junadi (teladi).
n cilj gospodarstva: dostići kapacitet za 50 do 60 muznih krava i 20 do 30 junadi, uz 100 hektara svojega zemljišta.
Obitelji koje su poslužile kao primjer za izradu profila: Marin Varžić iz Bočkinaca (D. Miholjac), Stanko Gašić iz Beketinaca, Mato Glavašević iz Đakovačkih Selaca.
Posao je donosio dobru zaradu, jer je cijena mlijeka s premijom iznosila tri kune po litri, na koju je mljekara dodavala količinsku premiju od 0,15 do 0,20 kuna po litri. Na sve to dobivali su posebne poticaje za mliječne krave u visini od 800 kuna po grlu, te poseban poticaj za prvotelke u iznosu od 600 kuna godišnje. Također su u ratarstvu primali uobičajene premije ovisno o kulturi i zasijanim površinama.
Navedena obiteljska gospodarstva žive isključivo od ove djelatnosti, te uredno otplaćuju sve realizirane kredite, a redovito su u sustavu PDV-a. Njihov broj je u stalnoj ekspanziji u Hrvatskoj.
