Arhiv tekstova
24.09.2004
Zemljica Bosna
Bosna se zarana uključila u europsku trgovinu, a s trgovinom su stizali i razni kulturološki i vjerski utjecaji. U Bosnu su iz južne Francuske preko jadranskih luka stigla dualistička vjerovanja. Drugi je put dualizma bio iz Bugarske, gdje se razvila bogumilska sljedba.
Međusobni utjecaji tih sljedbi stvorili su zasebno dualističko vjerovanje nazvano Crkvom bosanskom. Pripadnici Crkve bosanske sebe su nazivali krstjanima. Na čelu Crkve bio je djed. Viši dostojanstvenici, zapravo propovjednici, zvali su se gosti. Nisu imali stalno boravište, već su poput apostola propovijedajući putovali od jedne do druge krstjanske zajednice.
KRSTJANSKA SLJEDBA: U selima su živjeli niži crkveni dostojanstvenici – starci. Krstjani su naučavali da postoje dva svijeta, materijalni i duhovni. Sve materijalno stvorio je Sotona, a duhovno je poteklo od Isusa. Materijalno treba prezirati, pa su krstjani bili blijedi i mršavi od silnoga posta, jednostavno su se odijevali i nisu težili bogatstvu. Crkve nisu gradili, samostane nisu imali, niti su uzimali crkvenu desetinu. Propovijedali su na narodnom jeziku. Krstjanska se sljedba širila Bosnom, a s razvojem trgovine njezin se utjecaj proširio i na Slavoniju i Srijem.
Katolička je crkva u mnogo navrata pokušavala iskorijeniti dualističko učenje u Bosni. Prvu misiju pokrštavanja bosanskih krstjana imali su dominikanci. Počeli su graditi biskupijsko sjedište u Bosni, no njihova je misija propala, a sjedište bosanskoga biskupa premješteno je u Đakovo. Drugu misiju vodili su franjevci, koji su se zadržali u Bosni i mnogo učinili za njezin kulturni, ali i gospodarski i politički razvoj, pogotovo stoga što su nakon pada Bosne pod vlast Osmanlija franjevci ostali u njoj i od sultana uspjeli dobiti ahdnamu, povelju koja im je jamčila slobodu ispovijedanja katoličke vjere u Osmanlijskom Carstvu.
BOSANSKE VELIKAŠKE OBITELJI: Bosnom je upravljalo nekoliko moćnih obitelji, među kojima su se isticali Hrvatinići, vladari sjeverozapadne Bosne i Kosače, vladari jugoistočne Bosne. Stjepan Vukčić Kosača uzeo je 1448. godine naslov hercega, od čega i potječe naziv Hercegovina.
Kada je početkom 15. stoljeća Žigmund Luksemburški provalio u Bosnu pod izgovorom da želi iskorijeniti dualističku sljedbu u njoj, vladar sjeverozapadne Bosne Hrvoje Vukčić Hrvatinić, koji je zavladao Bosnom umjesto maloljetnog nasljednika Stjepana Dabiše, pozvao je u pomoć Osmanlije. Uz njihovu pomoć porazio je Žigmundovu vojsku, ali su tom prigodom Osmanlije preko Hrvatske prodrli u Štajersku. Bila je to njihova prva provala u Hrvatsku.
Nastavit će se
