Arhiv tekstova
24.09.2004
Političko djelovanje
Upravo na pitanju budućnosti »Zajednice«, kroz koje se prelama i buduća prezentacija preseljenoga stanovništva, lideri doseljenika su se podijelili, što je dovelo i do povlačenja nekih ljudi iz rada udruge. Konceptu osnivanja zavičajnih klubova i svođenju aktivnosti i uloge udruge na njegovanje kulturne baštine na lokalnoj razini neki su lideri suprotstavili političko djelovanje i jaču inkorporaciju (ujedinjavanje) cjelokupnoga preseljenog stanovništva. Trebalo bi je uspostaviti kroz osmišljeno i sustavno političko djelovanje »Zajednice«.
Jedan od načina za postizanje bolje inkorporiranosti doseljenika je imenovanje njihova predstavnika u hrvatskom parlamentu ili u nekoj drugoj vladinoj instituciji. Zastupanjem interesa preseljenoga stanovništva ta bi osoba, smatraju neki prvaci, znatno pridonijela njihovoj boljoj organizaciji i njihovu etabliranju kao specifične sub-populacije hrvatskog društva.
ZASTUPNIK DOSELJENIKA: Jedan prvak uspoređuje eventualnog srijemskog predstavnika sa zastupnicima koje u parlamentu imaju etničke manjine, time izravno izjednačujući preseljenu populaciju s etničkim manjinama u Hrvatskoj: »Ako ove manjine ili etničke grupe, kako se već zovu, imaju svoga zastupnika, zašto ne bi imali i mi?«.
Ideja o zastupniku doseljenika nije realizirana. Teško je reći zašto se to dogodilo: Je li u pitanju sporost i neefikasnost »Zajednice« u angažiranju na tome projektu, za koji su, navodno, dobili i podršku bivšeg predsjednika Republike? Ili, pak, procjena vlasti da srijemska populacija ne treba zastupnika? Nespremnost vlasti da ga odobri neki lideri tumače kao njezin strah, da bi se davanje visoke državničke službe predstavniku doseljenika moglo tumačiti kao sudjelovanje vlasti u poticanju i dogovaranju razmjene stanovništva između Hrvatske i Srbije.
Godine 1995. »Zajednica« iznosi još jedan prijedlog koji je trebao ojačati udrugu i pridonijeti formiranju čvršće povezane migrantske populacije i identiteta. Riječ je o »pilot-projektu«, naseljavanja područja oslobođenih u akciji Oluja u kolovozu 1995. godine. Dva mjeseca nakon te akcije »Zajednica« je u »pismu-namjere« upućenom Ministarstvu razvitka i obnove iznijela prijedlog programa naseljavanja područja Plitvičkih jezera i Ravnih Kotara preseljenim stanovništvom iz Srijema, Bačke i Banata. Ono je, navodno, bilo u većem broju spremno na novu migraciju u navedena područja. Lideri »Zajednice« ističu u pismu, kako su u tim krajevima spremni organizirati život u svim njegovim aspektima, od gospodarstvenoga do kulturnoga, te da mogu osigurati dovoljno ljudi za funkcioniranje gospodarstva, zdravstva, školstva i administracije. U pismu se potanko navode svi gospodarski objekti koje bi doseljenici željeli preuzeti: farme stoke, plantaže, poljoprivredno zemljište, ugostiteljske ili trgovačke objekte i tvornice, kao i stanje u kojem se nalaze. Većinu gospodarskih objekata žele uz određene uvjete unajmiti, a manji dio i kupiti. U pismu se, nadalje, predviđa minimalan i optimalan broj zaposlenih u gospodarstvu navedenih područja.
IMOVINA ZA KORIŠTENJE: Izlaganjem projekta »Zajednica« se poziva na Zakon o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom koji je stupio na snagu 27. rujna 1995. godine. Njime se pod privremenu upravu Republike Hrvatske stavlja nepokretna i pokretna imovina na njezinu teritoriju, a koja je u vlasništvu osoba što su nakon 17. kolovoza 1995. godine napustile Hrvatsku, ili se nalaze u njezinu sjeveroistočnom, u to doba još okupiranom, području u Saveznoj Republici Jugoslaviji ili Republici Bosni i Hercegovini. Zakonom se određuje kako se ona može dati u posjed i na korištenje prognanicima, izbjeglicama, povratnicima i sličnim kategorijama stanovnika, uz uvjet da je ne mogu otuđiti. Zakonom se predviđa i mogućnost njezine zamjene s pripadnicima hrvatskoga naroda koji su prisiljeni napustiti teritorij Jugoslavije. »Zajednica je i prije donošenja toga Zakona obavijestila državne institucije o svojem interesu za oslobođenja područja. O njenu velikom interesu svjedoči višekratno obilaženje terena i procjene stručnjaka različitih profila, uglavnom iz redova migranata, o stanju i mogućnostima obnove gospodarske infrastrukture u predloženom području naseljavanja. Navodno su neki prvaci pridobili i strane ulagače za taj projekt. Oni članovi »Zajednice« koji su se najviše zalagali za ostvarenje tog projekta tvrde, kako je bio ne samo realno zamišljen i ostvariv, nego kako je državi mogao donijeti strateške i gospodarske prednosti: naseljavanjem većeg broja ljudi u napušteno granično područje, te obnavljanjem gospodarskih djelatnosti. Neki su lideri projektom željeli ostvariti osobne političke ambicije, te su očekivali, kako će u naseljenim gradovima, kao što su stanovnici koji ih obnavljaju i gospodarski podižu, obnašati i političke dužnosti. Drugi su projekt tumačili kao pokušaj kompaktnijega okupljanja preseljenoga stanovništva na jednome užem teritoriju, što bi im omogućilo da u određenoj mjeri obnove situacije i odnose koje su imali u mjestima podrijetla, odnosno da na jednom mjestu okupe doseljenike koji, smatraju, dijele zajedničko podrijetlo i sudbinu, te sličan mentalitet.
