Arhiv tekstova
24.09.2004
Želimo bolje uvjete
Poslije prelaska njihove sestre Nataše u Mađarsku, koja je u mnogo boljim uvjetima rada osvojila dvije zlatne olimpijske medalje u Ateni, njezina starija braća Mićo i Stjepan odlučila su, također, krenuti za boljim uvjetima. Ukoliko bude sve u redu i ostvari se dogovor s hrvatskim Savezom, u budućnosti će nastupati za Hrvatsku, što je u kraćem ekskluzivnom razgovoru za »Hrvatsku riječ« potvrdio Mićo Janić, najstariji član sportske obitelji Janić.
4Kako je došlo do odluke da u svojoj sportskoj karijeri ubuduće nastupate za reprezentaciju Hrvatske?
U biti došlo je vrlo jednostavno. Još od prije je postojala takva ideja, nekoliko godina unazad, ali nekako cjelokupna situacija nije bila sazrela za tako nešto. Još uvijek nije sve završeno, ali ćemo u četvrtak (23. rujna) imati razgovor s čelnicima Saveza i klubova u koje namjeravamo prijeći i s kojima imamo dulju suradnju. U pitanju je selidba za Slavonski Brod i Belišće, u kojemu je nekada trenirao i nastupao naš otac Milan.
4Dvije zlatne olimpijske medalje vaše sestre Nataše, osvojene za reprezentaciju Mađarske, jamačno su utjecale na ovu odluku?
Nataša je prva dosegnula san svih nas, a poznato vam je kakvih smo problema tijekom svih proteklih godina imali, te je na koncu i to uvjetovalo njezinoj odluci za definitivnim odlaskom. Naša želja, mene i brata Stjepana, je da imamo mogućnosti da se u miru spremimo za predstojeća natjecanja i što uspješniji nastavak naših karijera.
4Vaš otac Milan Janić legenda je kajakaškog sporta bivše države, što je zasigurno utjecalo i na vašu odluku da krenete njegovim sportskim stopama.
Očeva uspješna sportska karijera u mnogome je utjecala na naše opredjeljenje da obiteljski nastavimo sa sportom u kojemu je on dosegnuo visine. Kako sam najstariji (1979.) ja sam prvi započeo s treninzima na Dunavu, potom sam »povukao« i brata Stjepana (1980.), a posljednja se uključila i sestra Nataša (1982.). Do moje trinaeste godine sve je sličilo na dječju igru, a onda sam se odlučio ozbiljnije trenirati što nije promaklo iskusnom oku našeg oca. S obzirom da smo predstavljali »dobar materijal«
odlučio je raditi s nama.
4Kvalitetan stručni rad donio je i prve ozbiljnije rezultate, pa ste se skupa s bratom Stjepanom, ubrzo počeli »penjati« na pobjednička postolja. Što ste sve osvojili?
Prva je bila bronca sa juniorskog Svjetskog prvenstva u Lahtiju 1997. godine (Finska), pa srebro na seniorskom SP u Segedinu (Mađarska) 1998. godine kada smo u foto-finišu izgubili prvo mjesto.
4Ostajete u svojoj disciplini?
Za sada je to dvosjed 1.000 metara, skupa s bratom Stjepanom, mada uvijek nastojimo zadržati i jednu disciplinu jednosjeda (500 m ili 1.000 m)
4Što više volite »voziti«, jednosjed ili dvosjed?
I jedno i drugo, nema velike razlike.
4Iduće godine je Svjetsko prvenstvo u Zagrebu na kojemu biste trebali opravdati očekivanja?
Ukoliko se o svemu dogovorimo s hrvatskim Savezom i klubovima u koje trebamo prijeći, ostaje nam da se najbolje spremimo za to veliko natjecanje i napravimo najbolji mogući rezultat. Naša je želja da u boljim uvjetima radimo i treniramo.
4Uz sportske obveze, kako stojite sa školovanjem?
Prije neki dan sam položio pretposljednji ispit na Višoj školi za sportske trenere, ostao mi je još jedan, a trenutačno radim i diplomski. Po završetku Više škole želio bih nastaviti daljnje studiranje, biti menadžer.
Dolaskom braće Janić, Hrvatska će, pored trofejnog veslanja dobiti i uspješni kajakaški par. Ukoliko, dakle, bude sve kako očekujemo, braći Skelin pridružit će se i braća Janić.
