Arhiv tekstova
02.05.2003
Kako, molim?
NEDORASLI DIPLOMATI
Ne bih komentirao što pojedini diplomati govore. Neki od njih pokazali su se nedoraslim svome poslu. Zapravo, bili su pomalo smiješni prosuđujući stvari potpuno neargumentirano. Ponekad su njihovi istupi izgledali upravo tragično. (To su) članovi britanskoga veleposlanstva, američki veleposlanik, ranije španjolski, potom nizozemska vlada – tu ne ubrajam novoga nizozemskog veleposlanika – kao i još neki površno informirani diplomati u Zagrebu. Tu svakako ubrajam i predstavnike nekih međunarodnih institucija u Hrvatskoj… Uvijek sam govorio otvoreno, jer mislim da je tako bolje. Prema Hrvatskoj se kontinuirano vodi politika da ona uvijek za nešto mora biti kriva. Naravno da u poslijeratnoj zemlji uvijek možete naći stvari koje nisu dobre. Uvijek se može reći: »Da, vi ste napravili, ali mi smo nezadovoljni.« Pa naravno da nismo dovoljno napravili! Još će mnogo vremena proći do časa kada ćemo moći reći da smo dosegnuli poželjne demokratske standarde, jer su rat a prije komunizam proizveli učinke koji će se desetljećima otklanjati. Goran Granić, potpredsjednik hrvatske vlade, »Novi list«, 22. travnja 2003.
SUGESTIVNI ANKETARI
Od desetak posto ispitanika koji su se u Globusovoj anketi izjasnili da bi »Račan i Mesić trebali završiti kao Đinđić, jer je to jedini spas za Hrvatsku«, puno me više plaše oni koji postavljaju takva pitanja. Ne plaši me postotak, plaše me oni koji takve besmislice plasiraju u našu javnost. Što će mi njihova isprika, to što su htjeli – to su napravili. Oni imaju svoju savjest, a meni ne treba nikakva isprika urednika, autora ili anketara. Oni koji na takav način postavljaju pitanja u anketama, očito dobro znaju što su time željeli postići… Meni vjerojatno sve najbolje ne žele oni koji su nezadovoljni depolitizacijom vojske, ali i protivnici procesuiranja slučajeva u kojima su mnoga bogatstva nastala kršenjem zakona. Takvi bi mi vjerojatno poželjeli »doručak sa Đinđićem«, ali što im ja mogu, nije to baš tako lako organizirati. Stjepan Mesić, predsjednik Republike Hrvatske, »Vjesnik«, 27. travnja 2003.
UZVIŠENI MOTIV
»Prolaze noći, mučim se ja«, tako je verovatno u sebi od muke pevušio građanin Zvezdan Jovanović, za prijatelje Zveki, za ostale Zmija, pre nego što je rešio da ipak olakša dušu pred nadležnim Organima, i tako prekši desetodnevni zavet ćutanja, piznavši ne samo da je uistinu baš on pucao na Zorana Đinđića, nego i objasnivši zašto je to uradio, da neko ne daj bože ne pomisli nešto nedolično i nepilično. Z. J. Zveki, naime, osetio je snažnu gavriloprincipijelnu potrebu da naglasi – za istoriju, valjda – da se ne kaje zbog svog čina, jerbo ga je učinio iz uzvišenih patriotskih motiva, osobito naglasivši da on, uostalom, časna crvenkapska, nema nikakve veze s mafijašima i kriminalcima, niti je imao pojma da su dotični na bilo koji način uključeni u celu piču. Sve što je Z. J. Zveki ‘teo jeste da se onaj Filozof i Izdajnik spreči u nameri da rasformira Jedinicu za specijalne operacije – jer, šta bi Otadžbina bez tog svog Arhimedovskog Oslonca?! – a njih, elitne rodoljupce operativnog tipa, đuturativno pošalje u Hag, na podužu ekskurziju. Teofil Pančić, novinar, »Vreme«, 23. travnja 2003.
IZ ČISTE MRŽNJE
Milošević je mrzeo Vojvodinu, a tu svoju mržnju je preneo i na svoje sledbenike, koji su zato činili sve da je što više ukaljaju. Novosadski korpus je rušio Vukovar, Televizija Novi Sad je odigrala najsramniju ulogu za vreme ratova na prostorima bivše SFRJ, dok je »Dnevnik« služio da permanentno i dosledno vređa zdrav razum i ukus građana. Zato me i ne čudi što je baš u Vojvodini napravljena baza za »crvene beretke«, što su baš ovde proizvodili drogu, što su ovde ubijali i mučili. Nenad Čanak, predsjednik Skupštine Vojvodine, »Dnevnik«, 26. travnja 2003.
SUVIŠNO KREČENJE
Moja poruka je: »Ako smenite Dinkića, džabe ste krečili«. Miroljub Labus, predsjednik G17 plus, »Blic«, 26. travnja 2003.
SAMOKRITIČNO
Potpuno sam ubijeđen da ce Makedoniji krenuti bolje ako se sklonim sa javne političke scene. Ljupčo Georgijevski, bivši makedonski premijer i bivši lider VMRO-DPMNE, »Oslobođenje«, 27. travnja 2003.
