Arhiv tekstova
11.11.2016
Pratite li književnu produkciju Hrvata u Srbiji?
Ljiljana Crnić,
Beograd
Nekoliko autora
Književnost Hrvata u Srbiji, iako sam i sama dio te scene, ne pratim dovoljno u smislu da sam kompetentna suditi o kvalitetu i slično. Poznajem rad nekoliko autora, primjerice Mile Markov Španović, nekoliko knjiga Marka Kljajića imam u svojoj knjižnici... Neke sam autore upoznala i preko manifestacije Lira naiva. Knjiga ovdašnjih Hrvata nema u knjižarama i knjižnicama u Beogradu, vjerujem da ih ima više u vojvođanskim mjestima. Tako da knjige nabavljam osobno preko poznanstva s autorima. Zato je dobro da se susrećemo na književnim manifestacijama, poputa sajmova knjiga. Drago mi je da se književnost ovdašnjih Hrvata predstavlja i na Sajmu knjiga u Beogradu. Općenito, zadovoljna sam prijmom ovdje u Beogradu, gdje živim i stvaram. Što se tiče scene, najveći broj književnika i nakladnika je iz Subotice, ali ne mislim da je scena previše »suboticocentrična«. Imala sam promociju prije dvije godine u subotičkoj Gradskoj knjižnici i nadam se da ću uskoro ponovno gostovati tamo. Imam sedam objavljenih knjiga, tri su u pripremi, nadam se da će i one ugledati svjetlost dana. Dolazim i na manifestacije koje organizira HKC Bunjevačko kolo. Bila sam pozvana i na Dane Balinta Vujkova u Suboticu. Mogu reći da imam dobru suradnju sa Subotičanima. Važno je da smo mi autori međusobno povezani. Radimo na otvaranju Hrvatskog kulturnog centra u Beogradu, pa se nadam kada to zaživi, da ćemo se češće viđati i družiti. Planiramo raditi i književne večeri ovdašnjih hrvatskih autora.
D. B. P.
Mirjana Nestorov,
Beograd
Prvi korak
Po materi sam Dalmatinka i zbog Stipe Ercegovića se uključila u zajednicu Hrvata Beograd, pa je i moj posjet predstavljanju Hrvatske riječina beogradskom sajmu knjiga, na određeni način, početak mog aktivnijeg djelovanja. Zato sam i došla kako bih vidjela što se radi i što se tiska. Nažalost, do sada nisam imala prilike čitati ništa od književnih djela hrvatske manjinske zajednice, ali u budućnosti to svakako namjeravam.
Što se tiče hrvatske manjinske književnosti u Srbiji smatram kako ona nije zastupljena u dovoljnoj mjeri koliko to zaslužuje. Trebalo bi se više raditi na tome i mislim kako bi hrvatska zajednica trebala biti aktivnija. Sve ovisi o ljudima i njihovim aktivnostima, ukoliko su angažiraniji onda su i rezultati znatno bolji.
Po pitanju dostupnosti knjiga, u Beogradu se mnogo lakše mogu naći djela suvremene hrvatske književnosti, a što se tiče dostupnosti knjiga koje se tiskaju od strane hrvatske manjinske zajednice upravo ovakve sajamske manifestacije su prilika da širi krug čitatelja sazna za njih. S obzirom na to da ih do sada nisam čitala i za mene je ovo odlična prilika da se upoznam s njima.
U budućnosti ću nastojati što više biti uključena u rad naše zajednice i koliko god mogu pratiti sva događanja u svezi hrvatske manjinske zajednice u Srbiji, a samim tim i dostignućima na polju književnosti. Beogradski sajam knjiga je moj prvi korak.
D. P.
Ruža Silađev,
Sonta
Knjiga na dar
U mirovini sam i imam puno vremena za čitanje. Mnogima je poznato i da pišem, prozu i poeziju. Stoga je razumljivo i da pokušavam pratiti književni rad svojih kolega i kolegica, pripadnika hrvatske nacionalne zajednice u Srbiji. Zahvaljujući manjinskim medijima uspijevam pratiti samo informacije o njihovom radu. Tiskane knjige širem auditoriju baš i nisu dostupne, osim onih u nakladi Hrvatske riječi. Stoga bih pohvalila potez HKUPD Stanislav Preprek iz Novog Sada. Na nedavno organiziranoj manifestaciji Preprekova jesen nama koji smo došli iz provincije podijelili su svoj istoimeni zbornik kratkih priča i još poneke od knjiga iz njihove naklade. S mnogim književnicima iz naše zajednice sam u vrlo prijateljskim odnosima, povremeno se i susrećemo na pojedinim manifestacijama poput Lire naive. Razgovaramo, izmijenimo iskustva. Ponešto se pročita i u Zvoniku, Klasju naših ravni, Novoj riječi, Danici, ali sve je to premalo. Knjigu bi trebalo na bilo koji način približiti puku. Recimo, pravi potez bio bi darivanje djela književnika iz naše nacionalne zajednice knjižnicama i čitaonicama u mjestima u kojima živi veći broj Hrvata. Redovito posjećujem knjižnicu i čitaonicu u Sonti, tamo se susrećem s mnogim ljubiteljima knjige. Knjiga nam je i neiscrpna tema razgovora. Čuli su oni i za Ljubicu Kolarić Dumić, Željku Zelić, Mariju Lovrić i mnoge, ali većina nije pročitala ništa od njih, a voljeli bi. Nisam ni ja pročitala puno toga jer mi je nedostupno.
I. A.
