Arhiv tekstova
U nove teme bez ustezanja
U prijatnom jesenjskom ugođaju hotela »Brijuni« i u prostorijama Filozofskog fakulteta u Puli je od 29. rujna do 3. listopada održan Drugi kongres hrvatskih povjesničara. Za razliku od 2000. godine, i Prvoga kongresa, čija je tema bila »Nacija i društvo povijesti«, rad ovogodišnjeg skupa povjesničara odvijao se pod naslovom »Hrvatska i Europa. Integracije u povijesti.« Kongres je održan pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića i supokroviteljstvom Ministarstva europskih integracija, dok je organizacijski dio poslova preuzeo na sebe Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znanosti (HNOPZ) u suradnji s Filozofskim fakultetom u Puli Sveučilišta u Rijeci. O doista velikom značaju ovog skupa najbolje svjedoči činjenica da su sudionici podnijeli čak 192 referata, da je cijeli tok, ili pak tek poneki dan rada kongresa pratilo još bar toliko povjesničara, studenata ili zainteresiranih. Osim povjesničara iz Hrvatske, u radu Kongresa hrvatskih povjesničara sudjelovali su i gosti iz više europskih zemalja, među njima i iz Srbije i Crne Gore.
I prije svečanog otvorenja, u popodnevnim satima 29. rujna, u vrijeme dok su mnogi od brojnih sudionika tek pristizali u Pulu, okruglim stolom »Istarski prostor: poluotok, Jadran, Sredozemlje (Historiografska razmatranja od starih ‘horografija’ do današnjih povjesničara)« otpočeo je rad ovog znanstvenog skupa. U večernjim satima zainteresiranima je prezentirana prva od cijelog niza knjiga na kongresu, monografija Darija Petkovića »Ratna mornarica Austro– Ugarske Monarhije«.
RAĐANJE HRVATSKE: Prijepodnevni rad drugoga dana bio je ostavljen za otvorenje kongresa. Prvo se skupu obratila izaslanica predsjednika Republike Maja Razović Kocijan, istarski župan Ivan Jakovčić, dekan Filozofskog fakulteta u Puli Robert Matijašić i predstavnik HNOPZ-a. Izaslanike su poslali i ministar kulture i gradonačelnik Pule, dok se Ministarstvo znanosti, prosvjete i športa nije udostojalo niti toliko! Nakon toga promoviran je Leksikon HNOPZ-a, u kome su publicirani prikupljeni bio-bibliografski podatci o svim članovima, izvršen prijem novih članova i kandidiranje za novo predsjedništvo udruge.
Tijekom poslijepodnevne plenarne sjednice priopćena su četiri referata: Robert Matijašić je govorio o »Staroj povijesti hrvatskih zemalja u europskim integracijskim procesima«, Neven Budak o »Rađanju Hrvatske u okviru velikih carstava«, Miroslav Bertoša o »Europskom paradoksu Hrvatske: integracijska ‘dezintegracija’ 16. i 17. stoljeća«, dok je naslov rada Zdenke Janeković Römer bio »Što je Europa (Hrvatskoj)« u srednjem vijeku. Upravo taj rad je svojim smjelim i svježim promišljanjem srednjovjekovne povijesti izazvao najživlje reakcije, koje je Ivo Goldstein okončao zadovoljstvom što se rasprave na ovom kongresu ne vode više o preciznosti datiranja događaja, točnosti pojedinih činjenica ili sličnih »problema«, već o definiranju značenja pojmova ili metodološkom pristupu pojedinim događajima.
U večernjim satima sudionicima kongresa predstavljeno je pedesetak najnovijih izdanja Hrvatskog instituta za povijest. Ova institucija, koja u pet odjela upošljava čak 35 doktora znanosti, u nekoliko edicija izdaje više desetaka knjiga svake godine. Pored toga Institut nekoliko puta godišnje izdaje i časopise: »Povijesni prilozi«, koji se bavi starijom poviješću i »Časopis za suvremenu povijest«, koji objavljuje radove vezane za period od sredine 19. stoljeća pa sve do onih suvremenih. Predstavljeni su i projekti odjela ovog instituta iz Slavonskog Broda. Na samom kraju toga dana predstavljena je voluminozna monografija »Sušak 1919.-1947.« pravnika Željka Bartulovića.
HRVATSKA I JUGOSLAVIJA: Prijepodnevni rad prvog dana listopada – održana je posljednja plenarna sjednica na kongresu. Slijedeći kronološki niz, svoje referate su predstavili: Nikša Stančić (»Hrvatska i Europa 1790.-1847. – europska ili nacionalna integracija«), Stjepan Matković (»Hrvatska i europski izazovi od 1860-ih do svršetka Velikog rata 1918.«) i Ivo Goldstein (»Hrvatska u Kraljevstvu SHS i NDH 1918.-1945.«). Drugi dio ovog dijela kongresa obilježio je trio »mladih snaga«: Zdenko Radelić (»Hrvatska i Jugoslavija 1945-1991.«), Tvrtko Jakovina (»Hrvatska/Jugoslavija u svjetskoj politici 1945.-1991.«) i Damir Agić (»Europa i europske integracije u nastavi povijesti u Hrvatskoj«). Premda su svi referati bili na visokoj razini, najviše pozornosti sudionika privukao je Golstein zbog svoje dosljednosti, Radelić zbog preciznosti i provokativnosti, što se isto može ustvrditi i za Jakovinu.
Nakon okončanja ove plenarne sjednice sve aktivnosti u idućih dan i pol odvijale su se u zgradi Filozofskog fakulteta u Puli. Prvo su sudionici kongresa posjetili Arheološki muzej Istre i Povijesni muzej Istre, a zatim nastavili rad u nekoj od 20 sekcija: Stara povijest, Povijest 20. stoljeća, Nastava povijesti, Demografska povijest, Crkva i društvo, Etničke skupine u Hrvatskoj, Povijest športa, Parlamentarna povijest, Srednjovjekovna povijest, Mediji i oblikovanje javnog mnijenja, Hrvati izvan domovine, Vojna povijest, Nacija i nacionalizam, Povijest žena, Historiografija, Gospodarska povijest, Arhiv i povjesničari, Urbana povijest, Pravna povijest, Povijest znanosti. Prednosti ovakvog načina rada su evidentne, jer omogućuju dublju razinu ulaženja u pojedine probleme, a posjeduju i formu demokratičnosti koja svakom sudioniku dozvoljava odabir tema koje ga interesiraju. No, pokazalo se, kako je zbog velikog opsega programa kod mnogih sudionika ostala žal što mnoge referate nisu mogli poslušati, jer su u isto vrijeme slušali neki drugi referat. Ostaje nada da će se publiciranjem svih referata u cjelovitom obliku, a ne u reduciranoj formi, primjerenoj za izlaganje ne duže od 10 minuta, koliko je bilo ostavljeno svakom sudioniku kongresa, biti ispravljen jedan od rijetkih nedostataka ovog uzorito organiziranog skupa.
Jedna od sekcija s najviše referata bila je ona koja je za temu imala Hrvate izvan domovine, te se njen rad morao odvijati u dva dijela. Prvi referat »Hrvati u Njemačkoj« podnio je Ivan Čizmić, inače moderator sekcije. Slijedili su radovi Ante Laušića »Uzroci i posljedice iseljavanja bosanskohercegovačkih Hrvata u 20. stoljeću«, Andrije Šuljka »Biskup Strossmayer i iseljeni Hrvati«, Lovorke Čoralić »Hrvatska zajednica na području današnjeg crnogorskog priobalja…« i Castilie Manee Grgin »Vjerski život karaševskih Hrvata od 16. do 18. stoljeća«. U drugom dijelu rada ove sekcije prezentirani su i sljedeći referati: Roberta Hajszana »Jezička obilježja kao povijesni dokaz simbioze Mađara i Hrvata«, Željka Holjevca »Staro i novo gradišćansko-hrvatsko zajedništvo u europskom obzorju«, Rebeke Mesarić Žabčić »Udruga i djelovanje hrvatskih udruga u Norveškoj i Švedskoj« i Marine Perić »Procesi integracije Hrvata u Sloveniji«. Zbog nemogućnosti da prisustvuju kongresu na sekciji nisu prezentirani referati Alojza Jembriha, Krešimira Bušića i Ivana Balte.
POVJESNIČARI IZ SUBOTICE NA SKUPU: Po pozivu organizatora u radu kongresa sudjelovala su i dva povjesničara iz Subotice: ravnatelj Historijskog arhiva Stevan Mačković i viši kustos Gradskog muzeja Mirko Grlica. Tema Mačkovićevog referata bila je »Industrija i industrijalci Subotice (1918. -1941.) i njihov doprinos integrativnim procesima, s osvrtom na sudjelovanje Hrvata«, dok je Grlica govorio o »Mjestu Bunjevaca u subotičkom društvu kroz prizmu statističkih podataka od 1876. do 1914. godine.« Nakon oba referata razvila se interesantna diskusija, u kojoj su autorima postavljeni mnogi dodatni upiti o detaljima iz referata i zaključcima koje su iznijeli u svojim radovima.
Za sve sudionike, kojima ovo obilje novih znanstvenih činjenica nije iscijedilo i posljednje atome energije, ili su morali žuriti, kako bi do kraja vikenda stigli kućama, posljednjeg dana kongresa organizirani su relaksirajući izleti na Brijune i u Srce Istre.
Ako bi se u najkraćim crtama pokušali izvesti zaključci, oni bi se svakako odnosili na impresivan broj aktivnih, ali i ‘pasivnih’ sudionika (nastavnici, studenti), dobru organizaciju ovog zahtjevnog skupa, pristojan odjek u javnosti. Na stručnom planu primjetan je zaokret k novim metodološkim pristupima, kao i veliki broj novih lica, mladih istraživača, koji bez ustezanja otvaraju sve teme bez obzira na uobičajene distance. Po svemu rečenom da se zaključiti kako je kongres opravdao očekivanja kao krovna manifestacija hrvatskih povjesničara.
