Arhiv tekstova

Na Krfskoj konferenciji između ostalog Nikola Pašić je rekao: »Ne možete odijeliti Srbe i Hrvate jedne od drugih. Jer ako bi Srbi za sebe, Hrvati za sebe, teško bi bilo granicu postaviti. Izmiješani su. Zbog toga moramo tražiti formu, gdje će svaki moći živjeti, i smatrati državu kao zajednicu.« Nažalost, dok je trajao II. svjetski rat neki »političari« pod patronatom Njemačke nisu se obazirali na Pašićeve riječi i počeli su dijeliti Hrvate od Srba. Nažalost i druge nacije, koje su se zatekle na prostoru bivše Kraljevine Jugoslavije, ponašale su se na sličan način, isto kao i »pobjednici«. Cilj ovog feljtona nije prebrojavanje civilnih i vojnih žrtava (ili koja nacija je »više zločinačka«), ali moramo konstatirati da su prvo Židovi kao »vječiti krivci«, a na koncu rata i Nijemci, kao kolektivni krivci, skoro potpuno nestali.

 

»Krojenje novog svjetskog poretka«

 

Početkom 1943. godine, od 29. studenoga do 1. prosinca, u Teheranu je održana Prva konferencija »trojice velikana«, premijera Ujedinjenog Kraljevstva Churchilla, predsjednika USA Roosevelta i vođe Sovjetskog Saveza Staljina. Na ovoj konferenciji nekad moćna kolonijalna sila Francuska, koja je poslije I. svjetskog rata »krojila sudbinu« naročito na Balkanu i u srednjoj Europi, nije ni sudjelovala. Jedna od bitnih odluka konferencije (za nas) bila je da će se težiti obnovi nekadašnje slobodne Jugoslavije u njenim prijašnjim granicama, i da će Engleska pružati potpunu vojničku i političku pomoć partizanima, a time je suspendirana pomoć Draži Mihailoviću, kojeg su Englezi djelomično pomagali. Churchill je nastojao sklopiti kompromis s Josipom Brozom - Titom, tako da se dozvoli povratak odbjeglom jugoslavenskom kralju Petru II. u zemlju. Tito na ovo nije pristao, usprkos tome Mihailović je konačno smijenjen s položaja »ministra obrane zemlje« i izgubio je svu pomoć od Engleske. 

 

Stvaranje buduće federativne Jugoslavije 

 

Kontakti između Tita i Churchilla su se intenzivirali, te je sazvano zasjedanje (II.) AVNOJ-a (Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije) u Jajcu, na kome su 29. studenoga 1943. godine donesene bitne odluke: formirana je Demokratska Federativna Jugoslavija (DFJ), sa šest republika (zato je ovaj datum postao Dan republike), znači prihvaćen je model federativnog uređenja zemlje, kojem se Pašić toliko protivio. Tito će započeti pregovore s predstavnicima izbjegličke jugoslavenske kraljevske vlade sa sjedištem u Londonu. Na pritisak Engleza, smijenjen je predsjednik ove vlade Purić i na njegovo mjesto postavljen je (1944.) Ivan Subašić (jedini postavljeni ban Banovine Hrvatske). On se dvaput sastao s Titom, prvi put od 14. od 17. lipnja na otoku Visu, gdje su potpisali prvi sporazum (viški sporazum Subašić-Tito) o sastavljanju zajedničke vlade, i time je partizanski pokret dobio i međunarodni legimitet. Početkom sljedeće, 1945. godine, od 4. do 12. veljače u Jalti su se ponovo sastala »trojica velikana« da se dogovore o završetku rata i o »podjeli interesnih sfera«. Raspravljalo se i o Jugoslaviji, pa je dogovoreno da novu jugoslavensku vladu sastave Josip Broz i Ivan Subašić. Predviđeno je i da se u vrhovno zakonodavno i izvršno predstavničko tijelo Jugoslavije uključe politički nekompromitirani članovi bivše jugoslavenske skupštine. 

 

Stvaranje »Nove Jugoslavije«

 

U Jugoslaviji je formirana i privremena Vlada DFJ, u kojoj su mjesto dobili i predstavnici kraljevske jugoslavenske vlade, kao i tročlano kraljevsko namjesništvo (zanimljivo je napomenuti kako su u ovoj Vladi postojali ministar i Ministarstvo za kolonizaciju). Subašić je dobio resor vanjskih poslova. Predsjednik Vlade je postao Josip Broz. Izbori za Ustavotvornu skupštinu su raspisani 1945. godine, a 29. studenoga novoizabrana Skupština je proglasila novu državu – Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju, koja se sastojala od šest republika. U okviru Narodne Republike Srbije formirana je Autonomna Pokrajina Vojvodina i Autonomna Oblast Kosovo i Metohija. 1947. godine je održana Pariška mirovna konferencija, kojom su definitivno utvrđene nove granice u Europi. FNRJ je iz rata izašla s većim teritorijem, naime, talijanski teritoriji: Slovensko primorje, Istra, Rijeka, Zadar, otoci Cres, Lošinj i Lastovo priključeni su Novoj Jugoslaviji. Kao rezultat podjele na republike i pokrajine, počeo je »urbani bum«, nagli rast »glavnih« gradova republika i pokrajina, među njima i Novog Sada, gdje su se u skoro novu bansku palaču uselili Izvršno vijeće i Skupština APV.